Ćiro: Državni vrh nije htio Štimca na Svjetskom prvenstvu 1998.

Trener svih trenera Miroslav Blažević na intervju je u Malu kavanu došao izravno iz Gradske skupštine. Je li tamo do njega došla informacija kako se bivši predsjednik Republike Stjepan Mesić namjerava kandidirati za gradonačelnika Zagreba?

Prvo pitanje nije mu baš leglo...

– Zar trebam komentirati nekakve glasine!? Otkud vam uopće to? Dobro, vidio sam što je o tome izjavio Hebrang, a ako bi se on, postane li Mesić gradonačelnik, iselio iz Zagreba, ja bih otišao na Antarktik! Ali, Mesić je suviše lukav da ne bi znao da je to nemoguće – rekao je Blažević.

Toga dana poslao je Kinezima pismeni pristanak na njihovu ponudu za preuzimanje olimpijske reprezentacije. Time bi Ćiro, odvede li Kineze u London 2012., ušao u odabrano društvo stručnjaka koji su vodili reprezentacije na EP–u, SP–u i OI–u. U novijoj povijesti nogometa te su tri smotre povezali Španjolac Clemente, Čeh Brückner, Ukrajinac Lobanovski, Talijan Bearzot, Nijemac Derwall...

Nije napravio kamp

No, intervju s Ćirom posvetili smo bespoštednoj predizbornoj bitci za predsjednika HNS–a budući da obojicu kandidata poznaje u dušu. Nedavno ste se deklarirali da ste za Igora Štimca, ali niste objasnili zašto ste toliko protiv Vlatka Markovića?

– Nisam baš toliko protiv Vlatka. Ja priznajem da je on dosta toga dobroga napravio, ali i da je mnogo mlađi i nadareniji, nastupilo je razdoblje u kojemu je on evidentno ostao bez potrebnih ideja, elana da bi poboljšao stanje u hrvatskom nogometu, koje je sve – samo ne dobro.

Što je Vlatko Marković dobroga napravio?

– On je sklon reći da je reprezentacija u njegovu mandatu bila na gotovo svim velikim natjecanjima, a ja znam da to nije njegova zasluga. Naime, mogao je to pokvariti, mogao je s funkcije predsjednika zajebavati izbornika pa možda i ne bismo išli na ta natjecanja. Ali je činjenica da je on raspolagao s velikom, značajnom količinom novca, a nije napravio kamp koji je obećao. Pa taj kaos koji je u hrvatskom nogometu, on ga je mogao spriječiti da je bio energičan, autoritativan, odlučan. On to nema, a Štimac to ima i zato sam za Štimca!

Odlični u umjetnosti

Kakav je Vlatko Marković bio kao trener?

– Ne može ga nitko osporiti. Napravio je uspjeh u Francuskoj, u Austriji, s Dinamom, s Hajdukom. Ali, nešto malo mu je ipak falilo...

Marković se nedavno nije proslavio izjavom o gayevima u nogometu, zbog koje Uefa protiv njega vodi istragu. Bi li kod vas mogao igrati nogomataš koji se deklarirao kao homoseksualac?

– Jesi ti došao na ozbiljan razgovor ili me zajebavaš!? – prijeteći je Ćiro podignuo glas.

Ubrzo se primirio...

– Gay ne postoji u nogometu! Svojedobno sam na švicarskoj televiziji dao izjavu o tome što je imalo vrlo pozitivan odjek. Tvrdio sam da su gayevi previše profinjeni za nogomet, te da su im više svojstvene umjetničke aktivnosti od ratničkih. Njihov genetski kod nije im dao karakteristike s kojima bi opstali u okrutnom, opakom svijetu sporta. Oni nisu za to krivi i ja s njima suosjećam. Pa i oni su ljudi, i ja ih poštujem. Uostalom, u svijetu umjetnosti oni su napravili nevjerojatna dostignuća.

Jeste li i sami bili predmetom požude osobe istoga spola?

– Ne, nikada. Ja ih “njušim” na kilometar. Meni se muškarac može približiti samo onoliko koliko mu ja to dopustim, do određene granice.

Okrenuli smo se Vlatkovu suparniku Igoru Štimcu.

I Štimca dobro poznajete još od 1994. godine kada je kod vas prvi put nastupio za reprezentaciju. Zanimljivo, Štimac je za reprezentaciju igrao kod svih izbornika, osim kod – Vlatka Markovića. Poziv za Ukrajinu u lipnju 1993. godine nije dobio...

– Štimac ima ljudsku dimenziju, koja mu omogućava da kaže “mea culpa”, “oprostite, pogriješio sam”. A Vlatko Marković to nema. On i dalje tvrdi da će biti predsjednik Saveza dokle god to želi. Štimac ima puno veće relacije u svijetu od Markovića, Štimac ima ideju, ima program i siguran sam da ove sve anomalije u hrvatskom nogometu kod Štimca predsjednika neće proći – kaže Blažević.

Vaši odnosi sa Štimcem nisu uvijek bili idilični. Nije li on izvisio s popisa za Svjetsko prvenstvo 1998. godine pa je poslije vraćen?

– Nije istina! On kod mene nije izvisio, niti bi mi to palo na pamet, nego je meni naređeno iz državnoga vrha da ga se ne smije zvati. Nisam se suprotstavljao nego sam pustio da prođe vremena jer se nisam želio riješiti takvoga igrača. U Francuskoj se vidjelo koliko nam je bio značajan...

“Silenzio” je bio glupost

Štimčevo izostavljanje naredio vam je Tuđman?

– Nisam ti to rekao. Naime, Štimac je imao jednu etiketu, zbog nekih mladalačkih ispada, ali u njemu su dvije ličnosti: pozitivan i negativan lider. On je sada pozitivan lider, vođa, a upravo takav treba HNS–u!

Kada ste se sukobili sa Štimcem?

– On si je uzeo za pravo, kada smo napravili najveći glupost svijeta i na EP-u u Engleskoj proglasili “silenzio stampa”, u autobusu su bila dvojica novinara i on je graknuo: “Kako sad novinari mogu u autobus, zar smo se tako dogovorili!?” A ja sam uzvratio: “Tko je ovdje šef, ti ili ja!”

Kakav je danas vaš odnos?

– Odnos je takav da sad, 14 godina nakon toga, ovdje mi sjedimo, a on tamo u kutu leđima okrenut. Ja samo viknem: “Igore!” I on je odmah tu! Ja njega poštujem i znam da je pun dobre volje da napravi čudo, znam da za to ima kapacitet.

Je li Igor Štimac bio predvodnik noćnoga života u reprezentaciji?

– Ma, predvodnik noćnoga k...a! Kod mene nikada! On je, istina, znao tražiti dopuštenje od mene da ostane malo dulje vani. “Možeš, ali ja te čekam u pola jedan pred vratima hotela”. I nikad nije zakasnio. Da jest, ne bi ni sekunde dulje 
mogao ostati u reprezentaciji.

Štimac je imao uspjeha kod žena? Je li mu to ikada zasmetalo u karijeri?

– Uvidio sam s puno zadovoljstva da Igor ima taj dar, da je šarmantan i elokventan, ali sad je našao družicu koja će ga smiriti. Igor je sada zaljubljen.

Jeste li kao izbornik reprezentacije djelovali na zbližavanju dvojice lidera – Igora Štimca i Zvonimira Bobana?

– Nije bilo potrebe. Evo vam jednoga detalja: jutro nakon poraza od Francuza u polufinalu SP-a, nitko ne spava, 6 je sati, svima u glavama ono što je Boban napravio.

Cijeli intervju s Ćirom Blaževićem pročitajte u današnjem Večernjem listu!