Samo jednome čovjeku trebaju dva i pol sata da prijeđe nekoliko stotina metara, 'ajde možda i kilometar puta, preko Kalelarge, Morskih orgulja, Foruma i Svetog Donata u Zadru. Svakih par metara u zadarskoj staroj jezgri morao je stati, pozdraviti se, slikati... I tako iz dana u dan. Ćiro Blažević, trener svih trenera, doslovno je opio Zadrane, ali i brojne turiste svojom pojavom, pristupačnošću, pozitivnom vibrom... Grad koji se diči parolom "Bog je stvorija čovika, a Zadar košarku" danas živi za nogomet. Ali, valja priznati, ne toliko zbog nogometa koliko zbog Ćire. Jer kako drugačije zaključiti kada se zna da je Zadar dao i Zlatnu kopačku Joška Skoblara, Hrabro srce Dadu Pršu i trenutačno najboljeg u Hrvata Luku Modrića, a tek je s dolaskom Ćire nogomet zaživio do te mjere da se konačno pita – s kim Zadar igra u sljedećem kolu? Zadar trese ćiromanija, a dan s Ćirom zajamčena je zabava.
U putovnici 2 godine mlađi
Na dogovor s Večernjakovim novinarima malo je zakasnio.
– Oprosti, sine, al' evo sreo sam Mladena Grdovića – pravda se kroz smijeh Ćiro. Grdović ga drži pod ruku i objašnjava mu kako će sad kad mu je zabranjeno na Hajdukove utakmice, moći samo na Zadrove. I navijat će za – Ćiru. Istetovirani grb Hajduka na Grdovićevoj ruci i Ćiri je drag. Ćiro voli Split, ali i Splićani njega, što je potvrdio i par iz toga grada koji smo susreli za šetnje Poluotokom.
– Ćiro, vrati se u Split! – viknuli su. Ćiro se nasmijao i dodao: – Svaka čast Splitu, al' Zadar je najljepši grad na svijetu. A tek Zadranke!
Da je ljubav uzajamna vidjelo se na Kalelargi i rivi. Barem dvadesetak žena tražilo je Ćiru zajedničko fotografiranje, a kada mu je jedna djevojka rekla da će prije slikanja baciti cigaretu da ga ne zapali, Ćiro je u svom stilu uzvratio: – Ma, ti si mene, srce, već zapalila! Štoviše, zamolio je cigaretu i dobio je od nje već zapaljenu.
Ima Ćiro force, godi mu zadarsko sunce i more, pa momku s djevojkom u krilu uzvraća pozdrav: – Tebi je najbolje na svijetu, čime si je zaslužio?
– Potrefilo mu se – kazala je mlada Zadranka i potrčala Ćiri na jedan "selfie".
– Znaš, sine, toliko sam napet zbog Lokomotive (u međuvremenu je Ćiro sa Zadrom pobijedio Lokomotivu u gostima, op. a.) da ne mogu spavati. Legnem u dva i budim se u sedam. Moramo... – prvi pokušaj razgovora o nogometu propao je prije nego što je i počeo.
– Ćiro, ja sam u Švicarskoj i znamo se odande – rekao mu je jedan švicarski Hrvat, a Ćiro k'o Ćiro odmah ima priču...
– Znaš da imam švicarski pasoš i da su oni najtočniji na svijetu, al' isto sam ih uspio zaj... U pasošu sam uspio staviti da sam dvije godine mlađi. Al' jednom oni meni kažu da su tražili za dokumente moj rodni list iz Travnika. Mislim ja, gotovo je, sad ću u zatvor, kad oni moji pošalju rodni list. Nazovem ja Matu i on mi kaže: 200 maraka i riješeno. Kome li ih je on dao ne znam, al' meni je stigao rodni u kojem sam dvije godine mlađi – smijući se priča Ćiro i skreće u najpoznatiju zadarsku slastičarnicu "Donat".
– Ćiro, nećeš platiti. Ja te obožavam, stalno sam pratio Slobodu dok si bio u Tuzli – dajući kuglicu sladoleda kaže mu Ljuma, a Ćiro kao iz topa:
– Ondje i danas viču "Ćiro, majstore, Fukare su uz tebe". Al' pusti, bolan, Slobodu, jesi li ti pratio Prištinu, to mi je bilo najtežih pet mjeseci u životu...
– Nisam ja, moj otac je, al' molim te, Ćiro, sliku – odgovara Ljuma koji će fotografiju posjeta popularnog trenera slastičarnici vjerojatno staviti uz sliku Carerasa koji se ovdje također sladio tijekom nastupa u Zadru.
– Kad vide Carerasa i Ćiru jednog pored drugog, svi će pitati tko je ovaj pored Ćire – smije se i Bepo Bajlo, direktor Zadra, cjelodnevna Ćirina pratnja. Bepo svaki dan dođe po Ćiru, a nije se odvajao od njega ni tijekom našeg razgovora. – Daj, Ćiro, reci da je bitna škola nogometa – pokušava Bepo, a Ćiro "poklapa":
– Kad budeš imao pet, a ne dva mlada igrača koji kucaju na vrata prve momčadi, onda ćemo o školi nogometa... Šala s Ćirom može o svemu, ali ne i o nogometu.
– Nego, sine, sad imamo tri gostovanja, pa nam dolaze Dinamo i Hajduk. Ne bih neprijatelju poželio takav raspored...
I drugi pokušaj priče o nogometu odmah je zaustavljen.
– Ćiro, zemljače, dođi k nama – dvadesetak Hrvata iz srednje Bosne pohitalo je zagrliti ga i fotografirati se s trenerom svih trenera. – Nek' me zagrle ove ljepotice, a vi stanite sa strane – raspoložen je bio Ćiro. Odjednom se odmaknuo i pogledao prema grdosiji na moru koja se približavala zadarskoj rivi.
– E, ovaj kruzer mi je fascinantan. Kako li samo kapetan uspije parkirati toliki brod. Znaš, i ja dobro parkiram, ali ovaj koji može kruzer parkirati je kralj – govori Ćiro terminologijom kontinentalca o pristajanju i sidrenju. Dakako, uz to ide i anegdota.
– Imao sam prvi gliser prije 30 godina i odmah mi se pokvario. Doveli mi nekog magistra u bijelom i on kaže: Mijenjaj koljeno. Nazovem ja mog Hercegovca Bevandu, a on meni: Ma, zaroni dolje i pritisni jedan štift i bit će sve O.K.. I bilo je tako. Tako ti je, sine, i u nogometu. Ili jesi ili nisi, ne pomažu škole – kaže.
Zbog čokolade pet kila viška
Ćiro Blažević pun je elana, znanja, priznaju mu Zadrani umijeće i veličinu, ali u Zadru ima i konkurenciju.
– Ćiro i ja smo u trenerskim medaljama 1:1 jer smo obojica bili treći u svijetu s reprezentacijama, ali ja vodim za tri medalje igrački – rukujući se s Ćirom na Narodnom trgu rekao je zadarska košarkaška legenda Pino Giergia.
– Ma daj, da se ja zovem Pino, bio bih tri puta bolji i popularniji. Mo'š mislit kako im je u svijetu lako izgovarat' Miroslav Blažević, a da sam Pino, ej, gdje bi mi bio kraj. Nego, sine, ajmo mi malo o nogometu... – rekao je Ćiro, ali mu opet nisu dali. Nova slikanja, pozdravi...
Na uzvike "Ćiro, ajmo na ručak", pak, rekao je da ne ruča i da jede samo čokoladu. Čak ni kad se ustane u zadarskom hotelu Kolovare, gdje je smješten, ne doručkuje.
– Zbog čokolade imam pet kila viška. Ali u Zadru mi je sve dobro i vjerujem da ću tu i taj problem riješiti. Očekujem uskoro i da mi dođe supruga, koja je bila presudna za Zadar. A budući da sam potpisao na četiri godine, mogao bih tu i dulje ostati. Vidio sam svijeta, kontinenata, al' Zadar je divota.
Na kraju je došao na svoje. Nogomet je tema. – Gle, sine, Zadru treba infrastruktura, pravi nogometni stadion i novac, jer bez toga ne ide. Igrači moraju biti plaćeni da bi dobro igrali. Dakako, i da dobra generacija ima dobrog trenera. Onda to ide lakše pa će biti novih Modrića i Prša. A meni? Meni trebaju bar tri boda iz sljedeća tri teška gostovanja pa da dočekam u dobroj atmosferi Dinamo i da ovaj narod bude raspoložen, jer meni više nije ni do novca, nego samo da ugodim i prenesem ovim mladićima svoje znanje. Imam još puno snage i igrači to znaju. Želim da Zadar uspije. Zbog ovakvog dočeka, ljepote grada i predivnih Zadranki, osjećam to kao obvezu!
>> Isti igrači, a igraju bolje. Zato je Ćiro poseban trener
>> Ćiro o isključenju: Nisam ništa ružno rekao sucu
>> Ćirin Zadar uvjerljiv, s 'trenerom svih trenera' pobijedili 4:0!
legenda!!