Uz Nijemca Ottmara Hitzfelda, dvostrukog klupskog europskoga prvaka te Portugalca Artura Jorgea, prvaka Europe s Portom, najveće ime među švicarskim nogometnim izbornicima bio je jedan Hrvat. Naime, kovač hrvatske svjetske bronce iz 1998. godine Miroslav Blažević prvi je od svojih pet izborničkih angažmana dobio u – Švicarskoj (poslije je vodio i Hrvatsku, Iran, Kinu i BiH).
Bilo je to 1976. godine, u doba najveće Ćirine slave i popularnosti u Švicarskoj, dvije godine nakon što je sa Sionom osvojio nacionalni kup te nakon preuzimanja jedne od najboljih švicarske momčadi, Lausanne Sporta.
– Kako se to danas kaže, u to vrijeme bio sam trend u Švicarskoj. Međutim, ja sam u tom trenutku bio pod ugovorom s Lausanne Sportom, a predsjednik kluba Claude Trujan, uz kojega sam bio jako vezan, tada me posudio Švicarskom nogometnom savezu. I ja sam u isto vrijeme istodobno obnašao dvije funkcije; trenera Lausanne Sporta i švicarske reprezentacije. To u Švicarskoj inače nije bio običaj, no nije mi to nitko bio zamjerio i navijači reprezentacije prihvatili su me savršeno – počeo je svoju priču Blažević.
Nisam imao ni ugovor
Na klupi Švicarske nije se, zbog klupskih obveza, zadržao dugo, tek 39 dana, te je vodio dvije utakmice: prijateljsku s Austrijom u Linzu u kojoj je bio poražen 1:3, te kvalifikacijsku za SP, protiv Švedske u Baselu (1:2). Švicarska nacionalna vrsta u to vrijeme nije bila ni blizu razine na kojoj je danas.
Kolika ste primanja imali kao švicarski izbornik?, pitali smo Ćiru.
– U to vrijeme – top! Mjesečna plaća iznosila je 20.000 švicarskih franaka. No, nisam imao ugovor, kao što ga nisam imao nigdje. Ni u Rijeci, gdje me predsjednik Smolčić bio uvrijedio nazvavši me švercerom. Zbog toga nisam želio potpisati ugovor s njima, a da sam ga potpisao s Rijekom, ne bih mogao postati trener Dinama.
A zašto se Švicarsku vodili samo u dvije utakmice?
– Zato što je predsjednik moga kluba, pokojni Trujan, tada kazao: “Ne dam ga više!”
Po čemu pamtite tu kratku izborničku eru?
– Pamtim je po tome što sam shvatio da Švicarska ne može još dugo biti anonimna nogometna nacija. Švicarska je tijekom povijesti imala svjetske igrače, oni su danas jedna respektabilna reprezentacija. Oni se mogu nositi s najjačima jer su napravili jednu vitalnu stvar: oni su obnovili naciju s Albancima, koji su se ondje rodili, škole završili i postali njihovi glavni igrači – kaže Ćiro.
Miroslav Blažević u Švicarskoj je kontinuirano živio od 1963. godine kada je kao igrač pojačao Sion (i s njim 1965. osvojio Kup), do 1979. godine, kada je preuzeo Rijeku. Posjeduje švicarsku putovnicu, a osim Kupa sa Sionom, kao trener osvojio je i prvenstvo 1984. godine s Grasshopperom.
Pa ipak, najljepšim razdobljem svoje karijere u Švicarskoj smatra tri godine provedene u Lausannei.
– To je moje govorno područje, moja supruga ondje živi već 35 godina. Ima dosta ljudi u Švicarskoj kojih se rado sjetim, ali predsjednik Trujan zauzima posebno mjesto.
Kada sam preuzimao njihovu reprezentaciju, obratio mi se riječima: “Ja vas puštam, ali imam uvjet: morate doći u Zürich u Jaguaru koji ću vam pokloniti!” Uzeo ga je iz izloga, Jaguara kabriolet od 12-cilindara, tako lijepoga da su se ljudi u Zürichu skupili oko njega kad sam se dovezao u njemu – prisjeća se Blažević.
Kakav je danas odnos između švicarske i hrvatske reprezentacije, jesmo li za njih velesila?
– Mi smo velesila za sve! Podsjetit ću vas da smo mi viceprvaci svijeta, a to ne može nitko kontestirati.
Mislite li da kao viceprvaci svijeta ipak m gubimo alo previše utakmica?
– Nemojmo biti nepravedni. Nitko na svijetu nije mogao prebroditi fenomen krize rezultata kada se momčad pomlađuje. Ja sam bio oduševljen jednim poluvremenom protiv Francuza, jer ondje sam dobio nagovještaj da Dalić stvara ekipu koja može braniti stečeno, a stekao se ne Mt. Blanc, nego Mt. Everest!
Kramarić je genijalac
Poslije Portugala bili ste dosta kritični i prema Daliću? Da Kovačića više ne treba zvati.
– Kovačića sam kritizirao! Baš njega, a ne onoga maloga desnoga beka, Jedvaja. Kritizirao sam Kovačića je za njega znam što i koliko može. Znaš tko je on? On je jedan od najvećih talenata u povijesti ovoga podneblja! I kad bi on davao učinak u odnosu na svoj kapacitet, bio bi drugi Modrić.
Iznenađuje li vas Kramarićeva eksplozija?
– Kramarić je evidentno – genijalac! Kakav je sada gol zabio, kakav lažnjak ima! Pa njegov je lažnjak najuvjerljiviji lažnjak na svijetu! Ali ne mogu mu oprostiti jedan detalj u utakmici s Francuzima.
Mi bismo pobijedili Francuze da on nije bio egoist; sjetite se te situacije kada on predribla čovjeka i vidi svoga suigrača na penalu, samoga, i ne da mu loptu! Da sam mu ja trener, znaš koliko bi on puta morao gledati tu situaciju! Da bi u zemlju propao od srama!
Brine li vas forma Brune Petkovića?
– Jako! A on je najbolji centarfor na svijetu! On s onakvom morfologijom u stanju je izj....ti trojicu-četvoricu na malom prostoru, on ima dominaciju u zraku, on je pobijedio silu teže, a on daje k...c! Ma, takvu vrstu igrača mora voditi trener tiranin – zaključio je Ćiro.
Prvi klub koji je u Švicarskoj vodio bio je nižerazredni Vevey, s kojim je došao do prve lige, a 2005. godine kratko je bio trener Xamaxa.
da nema ćire na kome bi žuć svoju prosipali ovi što hrvatsku malo manje vole. veličanstvena si, domovino moja