ZAGREB - Kad Miroslava Blaževića danas pitate o nogometnoj reprezentaciji, lagano zakoluta očima, dobro promisli i tek onda izusti:
- Ja sam zadnji čovjek koji bi o tome trebao pričati. Nećete me navući, ništa ne mogu reći protiv Barića, u njega bezuvjetno vjerujem - kazat će Ćiro i uzvratiti protupitanjem.
- Zar je doista rekao da ima limitiranu momčad? To nije trebao, jer to nije istina, samo mu tu rečenicu zamjeram, ništa drugo.
U čemu je onda bio problem u osječkoj utakmici?
- U prevelikom samopouzdanju naših igrača - kratak je i oprezan Ćiro.
- Dominirali smo cijelu utakmicu, nismo iskoristili velik broj prilika, ali pokazali smo da kapacitete imamo, ništa još nije izgubljeno, ne dižemo bijelu zastavu, jer Estonci će još nekoga zeznuti. A mi možemo u Sofiji načiniti podvig, pobijediti Bugare!
Iako malo tko u to vjeruje.
- Žao mi je što se Otto nije konzultirao sa mnom, trebao je, drugi put valjda hoće. Ja bih ga nagovorio da Leko igra, on bi triput ušao u estonski šesnaesterac, na njemu bi bila dva jedanaesterca. Ma, apsurdne su tvrdnje da nemamo igrača, imamo ih koliko hoćete. Pogledajte Kranjčara, Srnu, Carevića... Kakvi su to biseri! Pa Olić, Balaban, Bokšić, oporavljeni Tudor, R. Kovač i Šimunić. I protiv Brazilaca možemo se nadati pobjedi! Zašto ne i protiv Bugarske?
Nije želio otkriti svoj sastav, samo je poručio.
- Prepustimo to Bariću, ali trebamo mu dati vremena. Bio sam u takvim situacijama, važno je imati samopouzdanja, nemojmo ga Bariću oduzimati. Iako, ne znam što mu se dogodilo u glavi da je u zadnji tren promijenio one koje je najavio kao sigurne. Neću više o tome, uvjeren sam da će na kraju sve biti kako treba.
Ćiro očito drži ručnu, ali ne dvojimo da će ubrzo reći što misli. Reprezentacija mu je previše u krvi...
Nažalost, malo pričaju i ostali, kao da se ne žele zamjeriti Bariću. Šteta, od dobrih savjeta svatko pametan ima koristi.
- Prvo, izabrao bih najbolje kandidate, igrače koji su fizički spremni, momke za koje znam da ne bi Bugarsku napustili poraženi. Jer, jedino nam je to bitno, ne izgubiti protiv Bugara - kaže Ivan Katalinić, koji se nije htio upuštati u podrobnije analize.
Stanko Poklepović bio je razgovorljiviji, s njim se o nogometu može satima pričati. O reprezentaciji posebno.
- Bugari? Teško, teško, oni su sada nakon Belgije u naletu. Znam što bih napravio. Išao bih na zatvorenu varijantu, s elastičnom obranom koja bi znala zatvoriti sve prilaze vratima, ali istovremeno se brzo otvarala. A to znači kontra, samo kontra. Jer, svaka drukčija varijanta ne bi bila dobra za nas, nama je najvažnije ne izgubiti. Nije lako o tome sada pričati... Treba napraviti selekciju igre i igrača, a ne lutati. Ne smije se dogoditi da se momčad ne zna do uoči utakmice kao što je bio slučaj s Estonijom. Pitam se što su, kada se momčad nije znala, radili na treningu. Barić se šali s tortama za onoga tko pogodi sastav, igrači igraju na "vatalo" umjesto da se uigravaju varijante za sve situacije, koje treba predvidjeti - u jednom će dahu Poklepović.
Za razliku od Poklepovića, kojem je važno ne izgubiti, Tomislav Ivić u Bugarskoj bi išao na pobjedu. Ima samo jedan problem.
- Na pobjedu moramo ići, samo, Barićeva momčad nije sposobna za to. Time što smo propustili protiv Estonije jasno je da ne možemo do prvog mjesta u skupini. Ne želim mnogo pričati, za sve su potrebne dublje analize. Mnogo se toga mora promijeniti jer će nam u suprotnom budućnost biti crna. A može biti svijetla, imamo igrača za to - kazao je Ivić.
Ilija Lončarević prema sutrašnjici gleda s mnogo više optimizma.
- U Sofiji će Barić imati na dispoziciji Bokšića, spremnog Olića, možda i spremnog Balabana. Već je to nešto sasvim drugo u odnosu na utakmicu s Estonijom. Mislim da Barić u razdoblju do sraza s Bugarima mora riješiti problem vezne linije, mora je definirati, jer bez toga napretka u igri neće biti. Neće mu biti lako, ali on je trener koji ima dovoljno iskustva i autoriteta da usmjeri reprezentaciju u željenom smjeru.
O. M., T. N., R. Š.