POČETAK DINAMOVA PREPORODA

Ćiro se za Večernji prisjetio kako je priveden u Komitet, što mu je partija silno zamjerila

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL
Foto: Jurica Galoic/PIXSELL
30.12.2020.
u 07:00
- Tamo, u Australiji, shvatio sam koji je značaj Dinama kao hrvatskoga, nacionalnog simbola. Zamislite, tamo su mi na stadionu klicali: ‘Ćiro, hrvatski bane!’ - prepričao je naš čuveni strateg
Pogledaj originalni članak

Današnji dan, 30. prosinca, spada u najvažnije datume novije Dinamove povijesti. Ne, ne obilježavamo danas neku Dinamovu antologijsku utakmicu ni osvajanje trofeja, a ni europsko prezimljavanje, nego jedan događaj koji će zauvijek nositi obilježje Dinamove povijesne prekretnice. Toga dana, 30. prosinca 1980. ambiciozni trener Rijeke u nezaustavljivom usponu, 45-godišnji Miroslav Blažević, prvi put je imenovan Dinamovim trenerom.

Proces njegovoga ustoličenja potrajao je nešto dulje od tri tjedna. Ćiro je bio predložen za prvog trenera plavih 8. prosinca 1980. na sastanku radnoga predsjedništva, dan nakon Dinamovoga prvenstvenoga poraza od Veleža u Mostaru (2:4), u utakmici u kojoj je plave s klupe vodio v. d. trenera Rudi Cvek, nasljednik smijenjenoga Ivana Đalme Markovića.

Naime, taj je osebujni, ekscentrični stručnjak dobio otkaz u Dinamu 26. studenoga 1980. nakon žestokoga konflikta u svlačionici s tadašnjim kapetanom Zlatkom Kranjčarom. Cico više nije mogao trpjeti nekontrolirane Đalmine izljeve bijesa pa mu se otvoreno suprotstavio. Priča se kako bi došlo i do fizičkog obračuna da između njih dvojice nije bilo ‘živoga zida’.

Bio je trener bez ugovora

Uglavnom, Dinamo je jesen 1980. okončao na poražavajućem 14. mjestu, a Ćirina Rijeka, koja je plave na Kantridi bila pregazila s 3:0, bila je na osmom mjestu.

Dinamov predsjednik u to je vrijeme bio Stjepan Potlaček, ali on nije bio ključni čovjek u “operaciji Ćiro”. Nju je izveo čuveni Dinamov dužnosnik Vid Ročić, čovjek koji je na čelu kluba bio od 1972. do 1980. godine. Tih sudbonosnih prosinačkih dana prisjetio se tadašnji Ćirin šef u Rijeci, predsjednik kluba Ljubo Španjol.

– Tih dana boravio sam službeno u Dubrovniku kada su mi se javili Vid Ročić i novi Dinamov direktor Ante Pavlović. Najavili su mi da žele sa mnom razgovarati o tome da Ćiro Blažević postane trener Dinama, te smo se našli u Dubrovniku. Tom zgodom kazao sam im da, poštujući Dinamovu i Ćirinu želju, s naše strane nema nikakve zapreke da Ćiro ode u Maksimir.

Ročić mi je kazao kako smatraju da s Ćirom mogu biti prvaci, a iskreno, nama njegov odlazak u tom trenutku nije predstavljao težak udarac, jer smo bili stabilan, dobro organiziran klub, a imali smo i odmah rješenje za trenera, Marijana Brnčića. Nije mi bilo žao što Ćiro odlazi budući da je imao veliku želju ispuniti svoju ambiciju i preuzeti plave – kazao nam je Španjol.

Naglasio je pritom kako Ćiro nije bio jedini dužnosnik zaslužan za Dinamov preporod.

– Ćiro je bio bitan kao trener, čovjek zadužen za rad na terenu, ali u organizacijskom smislu ogromne zasluge pripadaju Anti Pavloviću. Dinamo je do tada imao uspavanu radnu zajednicu koju je Ante Pavlović svojim angažmanom razbudio i bio pokretač brojnih pozitivnih procesa koji su Dinamo učinili moćnim i izvan sportskoga terena – dodao je Španjol.

Miroslav Blažević danas je nadomak 86. rođendana, ali i dalje je jedan od vodećih nogometnih influencera u Hrvatskoj. Kada smo mu jučer spomenuli njegovu važnu obljetnicu, Ćiro je zagrmio:

– Pedeset godina bio sam trener, a tvrdim da nijedan rezultat koji sam postigao ne mogu pretpostaviti onome koji sam ostvario s Dinamom. Zato što je on bio mnogo više od sporta!

Ćiro ne skriva da je od svojih trenerskih početaka imao ambiciju postati Dinamov trener.

– Moj privilegij u to vrijeme bila je činjenica da sam bio trener bez ugovora, te sam mogao nesmetano napustiti Rijeku. Koju sam volio i za koju sam još iz mladosti bio sentimentalno vezan. No, istodobno, fenomen Dinama poznavao sam bolje od ikoga, moja majka bila je Dinamova povjerenica u Travniku...– priča Ćiro i nastavlja:

– Kada sam preuzeo Dinamovu momčad u siječnju 1981. godine, zatekao sam ‘mrtvačnicu’ od ambijenta, a odmah sam nastupio s bombastičnim najavama: da ćemo već u toj sezoni izboriti plasman u Europu, a da ćemo nagodinu biti prvaci!

Bio sam, naime, svjestan čime raspolažem, pa sam igračima kazao: ‘Kako vas nije sram biti na 14. mjestu, a posjedujete koncentrat talenta kakav nema nitko!’. Prvo obećanje nisam ispunio, jer nam je Europa pobjegla za jedan bod, ali drugo, ono važnije, sam ostvario.

Ključnim razdobljem pripreme za šampionski pohod smatra turneju po Australiji u siječnju 1981. godine, kada je počeo sveobuhvatni makeover posrnule Dinamove momčadi, a istodobno se pojavio i prvi proplamsaj nacionalne euforije koja će tek u nadolazećim mjesecima zapljusnuti Hrvatsku.

Dinamo kao nacionalni simbol

– Tamo, u Australiji, shvatio sam koji je značaj Dinama kao hrvatskoga, nacionalnog simbola. Zamislite, tamo su mi na stadionu klicali: ‘Ćiro, hrvatski bane!’, a ja sam, na svojemu trenerskom mjestu, kleknuo i dignuo obje ruke u zrak.

Kad smo se vratili u Zagreb, odmah su me priveli u Komitet. Slavko Šajber (tadašnji visoki partijski dužnosnik, nap.a.) dočekao me s pitanjem: ‘Zašto se ti tako okrećeš navijačima?’, na što sam mu uzvratio: ‘Da tebe nazovu hrvatskim banom, i ti bi im se okrenuo!’. Vjerujem da je tu bilo ishodište njegove netrpeljivosti prema meni – dodao je Ćiro.

Prvu utakmicu na Dinamovoj klupi vodio je 23. siječnja 1981. u Sydneyu, protiv reprezentacije Novoga Južnoga Walesa. A 28. veljače 1981. imao je prvi službeni nastup na klupi plavih, na beogradskoj Marakani, odigravši s Crvenom zvezdom 0:0. Bio je to remi s tadašnjim prvakom Jugoslavije.

Ćiro je u Beogradu nastupio s ovom postavom: Stinčić, Bračun, Z. Cvetković, Mustedanagić, Zajec, Bogdan, Deverić, Mlinarić, B. Cvetković (od 67. Cerin), Tucak, Kovačević (od 46. Munjaković). Dinamo je bio nadomak pobjede jer je Velimir Zajec zapucao kazneni udarac. Izvjestitelj Večernjeg lista napisao je: “Zajecu su vrata bila preuska...”

Već u sljedećoj sezoni Dinamo je s Ćirom eksplodirao i u nezadrživom naletu pomeo konkurenciju te vratio naslov prvaka u Zagreb nakon 24 godine.

Dinamo je bio prvi s 49 bodova, a C. zvezda i Hajduk ostali su na 44. Blažević je u prvom mandatu u Dinamu ostao do 1983. godine, vratio se potom 1985. i ostao do 1988.; treći put plave je vodio od 1992. do 1994., a posljednji put u sezoni 2002./2003. kada se oprostio naslovom prvaka.

Ćiro danas više nije najtrofejniji Dinamov trener, ali po utjecaju i karizmi uzdignuo se na Dinamov pijedestal blaženih. Jedan jedini trener svih trenera! 

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

PE
peronja
12:38 31.12.2020.

nema niš zakaj je onako brzo nestal iz Zagreba?