Ćiro: Šukeru je sve oprošteno, a bronca se ne može mjeriti s 1982.

Dvadeset godina nakon osvajanja svjetske bronce u Francuskoj, domaću javnost zagolicao je filmski uradak ‘Vatreni’ meksičkoga redatelja Edsona Ramireza o povijesnom pohodu hrvatske nogometne reprezentacije.

Intrigantan, zanimljiv, u pojedinim trenucima čak srcedrapajući dokumentarac prvi je čin obilježavanja godišnjice najznačajnijega momčadskoga sportskoga uspjeha otkad je hrvatske samostalnosti. Producirao ga je Ćirin sin Miroslav mlađi, a ponosni otac i najslavniji izbornik bio je impresioniran Meksikančevom prezentacijom.

– Izbornik Dalić mora pokazati ovaj film današnjim vatrenima, vjerujem kako će ih dodatno motivirati da na Svjetskom prvenstvu u Rusiji dostojno nose to ime – izjavio je Ćiro s kojim smo tom zgodom evocirali neke dvadeset godina stare uspomene iz Francuske, kao i njegov današnji odnos s protagonistima tadašnje svjetske nogometne senzacije.

– Moji dečki iz ‘98. u filmu su govorili kao Ciceroni; Asanović, Štimac, Vlaović, Bilić, Stanić, pa onda i mali Škrinjar u jednom drugačijem kontekstu. Divota patriotska! Osobito drugi dio filma bio je famozan, tako da su svi prisutni ostali ganuti – nastavlja Ćiro.

Što je vas posebno ganulo?

– Onaj doček u Zagrebu...

Najveći događaj vaše karijere?

– Ma nije! Najveća je moja šampionska osamdesetdruga, sve ostalo je smiješno u usporedbi s tim. Glavni kolodvor bio je zakrčen kad su dolazili vlakovi iz cijele Hrvatske, pedeset tisuća ljudi bilo je na utakmici koja ništa ne znači, a ja ispunjavam sve snove moje majke; ja sam lider, kad izađem na teren, svi se dižu na noge! – zaneseno govori Ćiro.

Kasnije, kada ste postali izbornik, niste uživali takvu podršku publike?

- Da, iako se to potkraj popravilo... Ma što ću vam govoriti o sebi, sve je rekao Slaven Bilić: “Ćiro je najbolji trener na svijetu, to sam shvatio kad sam ja postao trener”.

Dotaknuli smo se s Ćirom odnosa sa svakim pojedinim reprezentativcem, iz one najvitalnije skupine. Krenuli smo s Draženom Ladićem, tadašnjim vratarom Dinama, kluba koji je imao još petoricu na listi 22 (a Hrvatska liga imala ih je ukupno desetoricu).

Ladić diskretni lider

- S Ladićem sam imao očinski odnos. On je bio diskretni lider i to mu se isplatilo jer je bio najbolji vratar Svjetskog prvenstva.

Mario Stanić?

- Dobri duh naše momčad. On je takva bosanska inteligencija da bi mogao sve razvalit’ kad bi svoju inteligenciju usmjerio u negativnost. A on je sve usmjerio u pozitivu.

Robert Jarni?

- Duša, da ga na ranu staviš! Lojalan? Ma to nema govora, svi su mi bili lojalni; pa da je drukčije bilo, ne bismo izdržali šest godina zajedno bez ijednoga konflikta.

Igor Štimac, s njim ste imali poseban odnos i puno poslije 1998.?

- Ispričat ću vam povijesnu stvar. Kako sam se puno posvećivao analizi svega, shvatio sam da ih nisam smio sputavati, jer oni su svojevrsni genijalci, svaki od njih. Zvonimir Soldo bio je gospodin u kopačkama, diskretan, a nitko bolje od mene ne zna kakav je učinak imao. Taj je u folklornoj utakmici s Argentinom dobio drugi žuti karton. Rumunji dolaze, ja ostajem bez njega i već u svlačionici nakon Argentine razmišljam o toj utakmici. Zovem Štimca, jer sam znao da bi on mogao biti posljednji čovjek obrane. Pitam ga: ‘Igore, možeš li ti to? Na što dobivam odlučan potvrdan odgovor. Ispostavilo se da je Igor na toj poziciji dirigenta obrane bio tako sjajan, uspješan, dominantan da je na njoj ostao do kraja. ‘Ubij ga, hvataj ga, j... mu majku!’, zapovijedao je dirigent Štimac suigračima na ulasku u njegovu zonu, i svatko tko je u nju ušao naje... bi!

Bilić rođen za trenera

Bili ste zagovornik njegova dolaska na poziciju izbornika?

- Na toj funkciji nije mogao napraviti karijeru jer za njega nisu bili ni Mamić, ni Šuker, oni su ga sjebali.

Kakav je Igor Štimac trener?

- Odličan!

Slaven Bilić?

- Rođen je da bude trener. Dokazao se kao izbornik, a onda otišao u Englesku i ondje postao trener, a to je malo kome pošlo za rukom.

Je li se ikada s vama konzultirao?

- Iako sam ih sve inficirao tim poslom, nitko osim Dalića nije se sa mnom konzultirao.

Aljoša Asanović?

- Čovjek iz sjene, ali vrlo utjecajan. Ja sam s njima bio šest godina, a nisam shvatio da je zapravo on glavni. Dario Šimić?

- Mladi lav, dečko na kojeg si se mogao uvijek osloniti, moralna vertikala. Dario će sigurno dobiti funkciju na kojoj će oplemeniti sport.

Zvonimir Soldo?

- Biser čestitosti, korektnosti, dostojanstva. Nitko s njim ne može ni u kakve nečasne kombinacije, taj zna samo pošteno.

Jurčić?

- Svojevrsno otkriće, igrač kojega mi je sugerirao njegov osobni trener Miš, a ja nikada nisam ignorirao što je Miš rekao. Kruno je apsolutno talentiran trener, posvetio se sav tome, živi za svoj posao, nogometni je fanatik i nadam se da će uskoro dobiti pravu priliku gdje će to manifestirati.

Goran Vlaović?

- Trenirao sam ga u Dinamu dvije godine i ovom prilikom molim ga da mi oprosti jer sam ga previše maltretirao. No, poslije sam ga gladio u reprezentaciji pa nemam grižnju savjesti.

Šuker?

- Šukeru se sve oprašta. On je takva nogometna veličina da to pokriva sve anomalije koje se sad kod njega manifestiraju.

Na kraju Prosinečki?

- Ljubimac svih. Ali, on je indirektan krivac što nismo postali prvaci svijeta. Da se, “šatro”, nije ozlijedio uoči Francuske, bili bismo prvaci. A “ozlijedio se” jer su mu neki novinari punili glavu govoreći “kako Jurčić igra, a ti ne igraš...”.

Kakav je Prosinečki kao trener?

- On je najnadareniji trener! Napravit će veliku karijeru jer ima trenersku lucidnost. Nije tiranin, ali je pedagog s ulice - zaključio je Ćiro Blažević.