Večernji list okupio je jučer, točno četrdeset godina nakon slavljeničke utakmice s Budućnosti u Maksimiru, članove generacije 1982., nogometne virtuoze i navijačke ikone koji su naslov prvaka Jugoslavije vratili u Zagreb nakon 24 godine.
Na okretištu tramvaja u Maksimiru okupili su se Dinamov kapetan Velimir Zajec, njegovi suigrači Džemal Mustedanagić, Stjepan Deverić, Marko Mlinarić, Zvonko Marić, Radimir Bobinac, Željko Hohnjec, zatim nekadašnji Dinamov direktor Zorislav Srebrić, legendarni fizioterapeut Joža Čačković, sin Kristijan dogurao je u kolicima svoga slavnog oca Rudija Belina, nekadašnjega Ćirina pomoćnika i, naravno, svi su srdačno izgrlili svoga neponovljivog "tatu" iz 1982. Miroslava Blaževića.
Tramvajem do Kvatrića
Generaciji '82. u ime Večernjeg lista obratio se glavni urednik Dražen Klarić.
– Dinamo oduvijek ima posebno mjesto u Večernjaku i jako mi je drago da smo ovim specijalnim izdanjem obilježili taj veliki uspjeh iz 1982. godine. Dinamo je za Hrvate tih godina bio puno više od samog sporta. Vi, Ćiro, i vaši igrači tih su godina razbudili uspavani Zagreb. Probudili ste ne samo sportsku nego i kulturnu i glazbenu scenu, dali ste pozitivan zamah gradu. Donijeli ste Zagrebu i Hrvatskoj duh Zapada – rekao je Dražen Klarić.
Večernjak je za ovu doista dirljivu priliku organizirao i vožnju tramvajem koji je oslikan licima iz 1982., od Maksimira do Kvatrića i natrag, tijekom koje su Dinamovi heroji evocirali uspomene stare 40 godina. Pritom su svi akteri Dinamova šampionskog proljeća primili posebne Večernjakove plakete s posterom momčadi iz 1982. godine.
– Sve se zaboravlja, ali 1982. se, barem za mene, nikad ne zaboravlja. To je za mene najvažnija godina u životu – rekao je Ćiro Blažević pa otkrio kako je tih godina motivirao igrače.
– Nije ih bilo teško uvjeriti da će napraviti povijesnu stvar i razveseliti svoj narod. Dinamo je bio puno više od sporta, na naše utakmice dolazili su navijači iz cijele Jugoslavije. To je potvrda uspjeha.
Tih slavnih dana prisjetio se i kapetan Velimir Zajec, danas 66-godišnjak.
– I prije nas u Dinamu su bile sjajne generacije, bilo je sjajnih igrača i sjajnih trenera. Ali 1982. dogodila se naša generacija koja je stasala. Neki igrači čak su od juniorskih dana igrali zajedno, potom su došli Džemo, Pero (Bručić)... Svi su bili odlični ljudi, karakteri i sjajni igrači. I, naravno, došao je Ćiro, naš omiljeni trener, koji nas je psihološki digao, donio nešto novo u nogometnom smislu i, što je najvažnije, onda je došla i publika. Privukli smo je svojim poštenjem, zajedno s našim trenerom. Oni su nas bodrili ne samo u Zagrebu nego i na gostovanjima. Prosjek je bio 40-ak tisuća gledatelja, a to sve govori – rekao je Zajec.
Cico nas je okupljao
Nažalost, šestorice junaka iz Dinamove svlačionice iz 1982. godine više nema. Među njima je i nekadašnja Dinamova maskota, plavi genijalac i lider Zlatko Cico Kranjčar.
– On je bio jedna od najvažnijih karika u tadašnjem Dinamu. Bio je duhovit, veseljak, znao nas je okupljati. I to nam je pomoglo da se pomažemo i volimo. Imali smo upravu koja nije bila poput Hajdukove ili Zvezdine, nisu to bili važni političari nego obični ljudi – dodao je Zajec.
Stjepan Deverić, igrač koji je u naslov prvaka ugradio 11 pogodaka, prisjetio se svoga najdražega trenutka šampionskog proljeća.
– Najdraži mi je trenutak gol Hajduku na Poljudu, slavili smo 2:1, a zabili smo Zeko i ja. Svi su mi golovi dragi, ali taj posebno pamtim. A naslov smo osvojili jer je bila sinergija među igračima – rekao je Deverić.
Dinamovu legendu Džemala Mustedanagića, igrača koji je 1973. godine došao u Maksimir iz Slobode iz Bosanskog Novog, podsjetili smo kako je Dinamo sezonu 1981./1982. otvorio s četiri remija: s OFK Beogradom, C. Zvezdom, Hajdukom i Slobodom. Kada ste uopće shvatili da bi baš ova sezona mogla biti šampionska?
– Ne sjećam se tog starta sezone, ali sjećam se raspoloženja našega trenera Miroslava Blaževića, koji nam je ulio takvo samopouzdanje da smo mi, unatoč slabijem startu sezone, bili uvjereni da ćemo biti prvaci. Imali smo najbolje igrače, najbolje navijače, najboljega pomoćnog trenera Belina i, naravno, najboljega trenera kojega je sam Bog poslao u Dinamo. Uvjeren sam: da nije bilo Ćire, mi ne bismo bili prvaci – kazao nam je Mustedanagić.
Sjećate li se zašto godinama niste razgovarali sa svojim suigračem Perom Bručićem?
– Godinama kasnije susreli smo se u Beču, na proslavi u povodu Rapidova osvajanja Kupa. Bili smo kod jednoga Slavonca i jedan drugome iskreno smo se razveselili. Doista nismo znali zašto godinama nismo razgovarali, zašutio on, zašutio ja. Na kraju te večeri sve smo čaše porazbijali i pili gemišt iz boca – nasmijao se Mustedanagić.
Dinamo je 40 godina nakon naslova prvaka ponovno u utrci za naslov. Čekaju ga derbiji s Osijekom i Hajdukom. Kako gledate da današnju Dinamovu poziciju?
– Dinamo je mogao izgubiti neke utakmice ranije, ali opet će biti prvak. Dinamo je superioran kada je u pitanju igrački kadar i sve ostalo. Uopće ne dovodim u pitanje to da će Dinamo osvojiti naslov prvaka. Lakše nego 1982. godine, jer u naše su vrijeme bili nešto jači suparnici – dodao je legendarni Džemo.
>>> Okupili smo članove Dinamove legendarne generacije 1982.
Nitko da se sjetio spomenuti Rahmetli Ismeta Hadžića i to još na Bajram!Kakvi suigrači,jad jadni.A,tek Ćiro koji mu je uništio karijeru i život da je čovjek morao prodavati voće i povrće na tržnici.Čudno je da je poslije toga naslova otišlo toliko igrača u Crvenu zvezdu kao nikada do tada/Bračun,Janjanin,Boro Cvetković...A, mi smo dobili zamislite, Ćalasana iz Zvezde???Nikakvo čudo da je Zvezda s našim igračima postala prvakom Europe.... Slučajno?