Bez superzvijezda, bez novca, bez šminkerskog stadiona, bez isprika, bez straha. Samo strast, glad za uspjehom, želja i odlučnost. I zajedništvo. To je priča Leicestera, jednog od najvećih iznenađenja modernog sporta, koji je prekjučer senzacionalno postao prvakom Engleske u nogometu.
Igrači Claudija Ranierija zaludili su cijeli svijet, svi se poistovjećuju s momčadi koja je poslala poruku da premijerligaški siromah može nadjačati petrodolare, može razbiti monopol velikih...
Prosječan budžet engleskog prvaka u prethodnih pet godina bio je 370 milijuna eura, a Leicesterov je pet puta manji, oko 70 milijuna eura.
Sjajno je Leicesterovu senzaciju opisao engleski komičar Mark Steel.
– Prijatelj koji ne prati nogomet pitao me zašto sada svi pričaju samo o Leicesteru. Objasnio sam mu da je njihov uspjeh kao da konjički Grand National osvoji džokej jašući mačku!
Kada se za 20, 30 ili 50 godina bude pričalo o Leicesteru, nitko neće naglašavati Vardyja, Mahreza, Kantea ili Drinkwatera, već momčad u cjelini. Jer samo su tim momčadskim duhom mogli iza sebe ostaviti velikane engleskog nogometa. A za taj momčadski duh najzaslužniji je ipak njihov trener Claudio Ranieri. Talijan koji je prije godinu i pol doslovno bio na dnu. Otjerali su ga s izborničkog mjesta Grčke u studenom 2014. nakon poraza od Ovčjih Otoka! Svi su ga tada označili velikim luzerom, što je uostalom njegova biografija mogla i potvrditi, jer unatoč tome što je u 30 godina trenerske karijere trenirao velikane Juventus, Napoli, Romu, Inter, Chelsea, Atletico – nije osvojio nijedno prvenstvo!
I kada su svi mislili da je njegova ozbiljna trenerska karijera gotova, ljetos mu je neočekivano stigla ponuda Leicestera. Sve je ostalo povijest.
Često se šali s igračima
– Mi živimo u podrumu, a naši konkurenti u luksuznoj vili s bazenom. To nije lako, ali mi smo se borili do kraja, nismo odustajali. I zato smo napravili ovo čudo – rekao je jučer Ranieri i dodao:
– Imam 64 godine, borim se dugo, ali uvijek sam bio optimističan. Mnogi su me već prekrižili, no ja sam uvijek vjerovao da ću na kraju negdje osvojiti naslov prvaka. Valjda mi se sada sve vratilo jer iskreno, ja sam isti čovjek, isti trener koji je dobio otkaz u Grčkoj zbog poraza od Ovčjih Otoka.
Ranierija jako dobro poznaje naš Mario Stanić, kojem je Talijan četiri godine bio trener u Chelseaju.
– Doveden je nakon Viallija, a Abramovič mu je kao cilj označio osvajanje Premiershipa. Igrali smo dobro, dogurali do polufinala Lige prvaka, ali u prvenstvu nismo mogli protiv najboljeg Arsenala u povijesti. No Ranieri je u te četiri godine posložio Chelsea s kojim je kasnije dominirao Mourinho. A siguran sam da je to njegovo iskustvo u Chelseaju pridonijelo Leicesterovu naslovu – kaže Stanić i dodaje:
– Ranierija se sjećam kao jako sistematičnog trenera, kod kojeg se puno radilo, ali često se znao i šaliti na treninzima. Imao je dobar odnos s igračima, ali uvijek je držao distancu, tako da se zna tko je šef. Često je imao sistem nagrađivanja pa nas je znao počastiti večerom ako bismo pobjeđivali. Ono u čemu je ostao konstantan jest taj naglasak da je momčad puno važnija od pojedinca.
Pili do jutra pa na trening!
I Stanića fascinira to dizanje iz pepela poput Feniksa.
– Bio je doslovno na dnu, a sada ga svi slave. Sa svojom momčadi ispisao je možda i najljepšu priču u povijesti nogometa, dokazao je koliko je sport lijep i nepredvidiv – zaključio je Stanić.
Inače, Ranieri “milosti” za svoje igrače ni jučer nije imao. Većina igrača u 4.30 ujutro snimljena je u pijanom stanju, no već u 10.30 sati bili su na treningu. No Talijan im dulji izlazak sigurno nije zamjerio...
ti kao da jedeš gljive ludare