Dočekao nas je raširenih ruku u svlačionici ispod tribina u Areni. Stari smo znanci, uostalom vaš je novinar Marka Frencha (42), tada novog trenera Medveščaka, prvi dočekao u Mariboru kada je preuzeo momčad. Bio je početak kolovoza, svi u kratkim hlačama, a uz esspreso, kovali su se prilično optimistični planovi.
– Ući ću u play-off! – govorio je tada hrabro French. Iako smo bili sumnjičavi, nije nas prevario, s medvjedima je u međuvremenu napravio čudo, uz bok je legendarnom CSKA, a nije se promijenilo ni njegov trenerski ‘dress-code’.
Porazi su nam bili škola
– Ja sam i dalje u kratkim hlačama, nakon -30° C prošlog tjedan po Rusiji, u Zagrebu mi je kao na ljetovanju... – šali se French.
Kako napredujete s hrvatskim?
– Hvala, Kako ste? Dobro jutro... (nastavlja na engleskom, nap. a ). Trudim se, pomažu mi djeca koja idu u školu, oni pričaju sjajno. Pa mi objašnjavaju kako se što kaže.
Vratimo se na početak, danas ste jedan od najboljih trenera lige, ali prošli ste vatreno krštenje, nakon pobjede protiv CSKA, sedam poraza! Jeste li se bojali otkaza?
– Bilo je tada mnogo nepoznanica. Prvi puta došao sam u Europu, čekao me trenerski debi u KHL-u, najjačoj ligi u kojoj sam dosad radio, u momčadi sam imao mnogo hokejaša koje nisam poznavao. Morao sam učiti o svemu u hodu, no odmah sam vidio da postoji potencijal za ulazak u doigravanje. Tih sedam poraza pali su mi izuzetno teško, ali iz današnje perspektive gledajući, bila nam je to svima odlična škola. Iz poraza naučite mnogo više nego iz pobjeda. Guraju vas da radite jače, a u trenutku kada smo zaustavili crni niz, i slavili kod kuće protiv SKA kao jedne od najjačih momčadi lige, svima nam je laknulo, vidjeli smo da idemo u pravom smjeru.
Kako ste danas zadovoljni?
– Dečki rade itekako naporno i ne štede se. Tu ih moram pohvaliti. Naravno, bilo je utakmica koje smo mogli odigrati bolje, reagirati na drugi način... Ali, gledajući unatrag u sezonu, zadovoljan sam.
Bacimo li pogled na tablicu, imate i jedan negativan rekord - najviše poraza nakon produžetaka u ligi. Čak deset! Drugi imaju tri ili četiri... Može li se popraviti učinkovitost u raspucavanju penala?
– Istina je, to su vrlo vrijedni bodovi koje smo lošim pucanjem penala upropastili. Ali, naš uspjeh je plod toga da smo sve dali u timski rad, a raspucavanje je individualni. No, moramo biti svjesni da to moramo popraviti jer upravo to može biti razlika hoćemo li ući u doigravanje, a dakako i kako ćemo tamo proći.
Neki vaši igrači nisu željeli iz Zagreba i za trosturko veće iznose, recimo Cheechoo. Na to mi Hrvati u sportu nismo navikli. Obično svi ‘dižu sidro’ na prvu veću ponudu. Što je tome razlog?
– Zanimljivo je to... Trebate znati kako nisam s njima razgovarao i nagovarao ih da ostanu u Zagrebu, jer to je odluka pojedinca, on odlučuje što je važno za njega i njegovu obitelj. Naravno, drago mi je da su donijeli takvu odluku i ostali. A zašto i ne bi? Zagreb je prekrasan grad, u klubu čine sve da se oni i njihove obitelji osjećaju kao kod kuće. Usto, imamo i uspjeha, kemiju u svlačionici i siguran sam kako žele završiti posao.
Što je s vama? Biste li vi otišli za dvostruko veću lovu u Sibir?
– Novac nikad nije bio faktor zbog kojeg sam prihvaćao ili odbijao ponude. Kad donosim odluke, želim da moja obitelj uživa, te da ja rastem kao trener. A u Zagrebu smo svi jako sretni...
Kakva je naša metropola naspram ostale 23 destinacije koje ste posjetili, recimo Sibira ili Kazahstana?
– Zagreb je savršeni grad za hokej! Dovoljno je pogledati samo način na koji Zagrepčani strastveno dočekuju goste, kako navijaju, što im klub znači... u KHL-u mu nema ravnog. Nemate niti jednog rivala.
Ne znamo tko nam leži
Što ćete cijeli život pamtiti iz vašeg doba u Zagrebu?
– Naučio sam voziti automobil s mjenjačem! Usto, kad se vratim u Kanadu, više neću voziti automatik, već ću si kupiti isti takav.
Dolazi li obitelj na utakmice?
– Dolaze kada nisu u školi ili ako utakmice nisu prekasno, kada djeca već moraju spavati. Moja djeca uživaju u hokeju, čak ga i igraju.
Gledate li tablicu i maštate koga bi najradije željeli u doigravanju?
– Ma kakvi... Gledajte, Zapadna konferencija je izuzetno jaka, a mi smo si postavili cilj za Božić da želimo sezonu završiti sa 84 boda. Nemamo želja, jer ne igramo s momčadima više od dva puta, pa nemamo osjećaj koja nam momčad ‘leži’.
Kad ste preuzimali Medveščak, rekli ste kako se nadate da bi vam Zagreb mogao biti odskočna daska za trenerski ‘dream-job’, onaj u najjačoj ligi svijeta, američkom NHL-u. Prate li vaše uspjehe?
– Ne znam... Otkako sam u Europi toliko sam fokusiran na sezonu da imam vrlo malo kontakta s ljudima iz Amerike, osim obitelji koja je tamo. Ova je liga ekstremno zahtjevna, hokej je jako dobar. Radio sam u američkim ligama, ali ova je superiornija.
Kako izgleda vaša dnevna rutina kao trenera? Navodno ste već iza šest ujutro u dvorani?
– Različiti su dani kada je utakmica ili oni kada treniramo. Ali da, dižem se iza pet ujutro, a obično sam već u 6.30 u dvorani. Pripremam sve što ćemo raditi na treningu od 10. Nakon toga se pripremamo u pravilu za protivnike. To nam uzima većinu popodneva, a nakon toga odlazimo kućama iza 16 sati.
Tema kod kuće je opet hokej?
– Nije.... odmah. Prvo se posvetim djeci, provodim vrijeme s njima, šećem psa, to me izuzetno opušta. Ali, kad oni odu spavati, opet se vraćam analizama. U krevetu sam u 22 sata.
Je li dobro biti baš cijelo vrijeme glavom u poslu?
– Kad počinjete, onda vam je to doručak i večera, u hokeju ste 24 sata. No, ono što sam naučio je da sam bolji trener ukoliko u nekim trenucima stanem, malo se opustim i tada stvari vidim drugačije nego kad je glava stalno ‘unutra’. Vidim drvo usred šume.
Malo je poznato da imate ‘hokejašku Bibliju’, kompjutorski program STEVA. O čemu se radi?
– Trenerima je on danas glavna stvar, jer pomoću njega možemo igrače učiti o protivnicima. Svi treneri smo ga brzo naučili, svi smo u tome postali eksperti i to nam itekako pomaže. Video je veliki dio naše igre, a video, na kraju, ne laže. Pomoću njega skautiramo momčadi, pokazujemo igračima što nas čeka, tko su najopasniji igrači i što moramo napraviti da ih pobijedimo.
Ne spominjite krađu laptopa!
Što bi napravili da vam neki Rus, recimo, ukrade laptop?
– Uh... O tome neću ni razmišljati. Sljedeće pitanje, molim!
Može. Imate sedam dana za odmor prije Sočija. Što ćete raditi?
– Vodim obitelj u Istru, čuo sam da je tamo zemlja crvena! Dečki su mi pričali i da je Dubrovnik prekrasan, a želja mi je vidjeti cijelu obalu. Ali, vremena nema...
Može li u Sočiju Kanada s Crosbyjem uspjeti srušiti Rusiju s Kovaljčukom i Ovječkinom?
– Ne bih se nikad kladio protiv Kanađana! Oni su moji favoriti, jedva čekam da turnir počne.
Hoćete li navijati za vrijeme OI?
– Apsolutno! Imam šal i sve navijačke rekvizite. Igrao sam na SP-u sa 18 godina za Kanadu, to je moja strast!
Mora li soba biti prazna, a vi sami pred TV-om?
– Ne mora, ali samo ako svi u sobi navijaju za Kanadu! U suprotnom, imamo problem, ha-ha...
>>Medveščak u eliti: KHL liga nudi spektakl, uz bok je NHL-u