Nismo ga gledali u Davisovu kupu još od rujna 2016. i polufinalnog dvoboja s Francuzima u Zadru. Tada je Borna Ćorić izgubio od Gasqueta, a posljednju pobjedu ostvario je u prethodnom susretu s Amerikancima, u srpnju 2016. u Portlandu, kada nam je trijumfom protiv Socka u petom meču donio prolaz u polufinale. U međuvremenu ga je malo boljelo koljeno, a malo duša što ga izbornik Željko Krajan nije uvrstio u sastav za finale s Argentincima, ali spor je izglađen. Borna je u Osijeku donio Hrvatskoj dva boda za 3:1 pobjedu nad Kanadom, a svojom igrom i pristupom oduševio je sve, pa i izbornika (i njegova bivšeg trenera) koji nije mogao sakriti svoje oduševljenje:
– Odigrao je fantastičan meč od početka do kraja, dopustio je Šapovalovu samo jednu priliku za break i to na zemlji, što je nevjerojatan podatak – kazao je Krajan.
Nedostajao nam je Borna, ali sad se vratio i imamo pravo na velike planove u Davisovu kupu.
– I meni je sve ovo nedostajalo. Ambijent u Osijeku je bio pravi, tako da mi se sve poklopilo: tjelesno sam se odlično osjećao, teniski sam bio odličan, a i publika je bila odlična, nosila me. Kad god je bilo gusto, recimo 30:30, navijači bi me podigli. I hvala im na tome! – kaže Borna.
Je li ovo bio vaš najbolji meč za reprezentaciju?
Mediji prenesu što im paše
– Vjerojatno jest, iako sam i protiv Socka odigrao odlično. Ali, ipak ne ovako. Već u prvom meču protiv Pospišila osjetio sam da igram dobro, osjećao sam loptu...
Netko je rekao da ste bili hladnokrvni kao Iron Man?
– Pa, promijenilo se puno toga, ne dopuštam da me sitnice izbace iz takta. Evo, u posljednja tri mjeseca sve funkcionira odlično i automatski sam na terenu mirniji. Tu mi puno pomaže i moj servis koji je sad puno bolji. Nisam iskoristio prve tri break-lopte u trećem setu sa Šapovalovom, ali znam da dobro serviram i zato nema panike, uvijek ću biti u meču.
I taktički ste se odlično pripremili, je li vam još tko pomogao osim izbornika?
– Sa svima sam u stožeru razgovarao o tome. Najviše s izbornikom, ali i s drugima. Ja volim čuti više mišljenja, pa onda izaberem ono što meni paše. Od svakoga uzmem neki mali savjet, a onda tome pridodam nešto svoje.
U međuvremenu ste počeli suradnju s Riccardom Piattijem kao trenerom?
– Da, Riccardo je moj trener, radimo zajedno, iako on još nije počeo putovati sa mnom. Kako je do listopada prošle godine bio zauzet suradnjom s Milošem Raonićem, rekao mi je da prva četiri mjeseca neće moći putovati. Zato je tu još od prošle godine Kiki Schneider s kojim se fenomenalno slažem i prezadovoljan sam našom suradnjom.
Bije vas glas da mijenjate trenere kao čarape. Može li ovo biti trajnije rješenje?
– Ja se nadam. Da, bije me takav glas jer mediji prenesu ono što njima odgovara, a ne prenesu cijelu priču. I dalje stojim kod tvrdnje da sam samo jednom od šestorice trenera ja dao otkaz, zato što nisam bio zadovoljan njegovim radom. Ostali su sami prekidali iz njima znanih razloga. Ali, nema veze, pomirio sam se s tim. Ovo će sigurno biti dugotrajnije rješenje, ali vidjet ćemo. Mislim da smo u cijelom timu svi normalni ljudi i da sve držimo pod kontrolom. Najbitnije je da nema nervoze, da nema tenzija, da kad zajedno sjednemo na večeru, mirno porazgovaramo o svemu, riješimo problem ako postoji, da se ne svađamo.
Čila i Dodo odlučuju
Osjećate li već efekte rada s Piattijem u Bordigheri i Monte Carlu?
– Pa, sigurno. Radimo puno na podizanju razine igre, iako nije to neka velika satnica, nije veliki intenzitet, što meni i odgovara jer trebam odmor, trebam biti svjež. Mislim da radimo na pravim stvarima, da idemo pravim putem. I sad se trebaju poklopiti neke stvari da bi se vidjeli i rezultati. Ne kažem da će se to dogoditi sutra ili prekosutra, ali možda će za godinu dana.
Jedna od novina je da ćete manje jurcati za bodovima, a više trenirati. Koji je razlog tome?
– Ako sam s 18 godina bio 40.-45., a s 21 sam i dalje 45.-50. (Borna je u ovom trenutku 47. – op. a.), onda je očito da nešto nije funkcioniralo, da smo negdje griješili. Na to su utjecale i spomenute promjene trenera, ozljede, ali to mi ne može biti opravdanje, svi mijenjaju trenere i bivaju ozlijeđeni. Pa, ćemo sad promijeniti ritam nastupa, bit će manje turnira. Ne kažem da ću sad odigrati samo četiri Grand Slam i devet Masters turnira, igrat ću ja turnire, ali pazit ću i na treninge.
Velike rezerve za vaš uzlet su Grand Slam turniri. U ovom trenutku na njima branite samo 155 od vaših 1036 bodova?
– Da, sigurno da se tu kriju velike rezerve, ali ja to, na žalost, ne mogu uvijek kontrolirati. Čak i ne nastupam tjedan dana prije Grand Slam turnira, da bih se prilagodio uvjetima i da bih bio odmoran. Još tražim savršenu formulu... Bilo bi mi lakše kad bih bio nositelj, kad bih bio među 32 prvih na svijetu, ali nisam. Trebaju mi jedan ili dva dobra rezultata da bih to postigao, nadam se da ću ih ostvariti što prije. Bez toga nije lako. Primjerice, i u Roland Garrosu uvijek igram dobro, ali ako naletim na Nadala, onda ću teško postići neki dobar rezultat.
I Kazahstance ćemo očito dočekati na zemlji, nemate ništa protiv?
– Nemam, meni je manje-više svejedno. Čila je naš broj jedan, on je tu da odluči, isto kao i Dodo, ja se mogu prilagoditi na sve. Nemam nikakvih zahtjeva u tom smislu.
Borna, sretno dalje i hvala!