Mirku Filipoviću pukli su prednji križni ligamenti, a to ozljeda zbog koje neki sportaši završavaju karijere, no iako su mu 43 godine on ne prestaje planirati nove borbe. Još u bolničkom krevetu Specijalne bolnice Sveta Katarina u Zaboku govorio nam je o svojim planovima.
– Ja vjerujem da ću se oporaviti puno prije liječničkih prognoza i da bih do kraja ove godine mogao imati dvije borbe. S Royem Nelsonom negdje početkom studenog u Bellatorovu kavezu te 31. prosinca u Rizinovu ringu. Za tu borbu jedna je od varijanti da to bude pobjednik Rizinova Grand prixa, a nagađa se i s još nekoliko imena. Spominje se i jedno veliko ime, borac s kojim se nikad nisam borio i koji bi uistinu mogao biti mamac za publiku.
Eto tako je Cro Cop govorio samo 16 sati nakon vrlo zahtjevne operacije koju je izveo doc. dr. Damir Hudetz, jedan od naših najboljih ortopeda, čovjek za kojeg Mirko tvrdi da ima virtuoznu ruku.
– Meni je ovo bila deseta operacija u karijeri, a osma koju je obavio dr. Hudetz. To je čovjek kojem vjerujem i koji je svih ovih godina imao toliko posla sa mnom da smo se i sprijateljili.
I dr. Hudetzu profesionalno godi kada jedan tako poznat sportaš inzistira da ga operira baš on.
– Meni je to velika čast. Jako se dobro osjećam zbog toga što Mirko ima toliko povjerenja u mene, a on se uvijek dobro oporavljao od svih operacija. Ako se to tako može reći, sretna je okolnost što je uvijek ozljeđivao nešto novo, nikad se nije ponovila ozljeda na istom mjestu. Još prije rekao sam mu da ga više ne bih volio vidjeti na operacijskom stolu, no njegov je psihički sklop takav da on ne odustaje.
Ima Cro Cop povjerenja i u svoje regenerativne kapacitete koje je hvalio predsjednik Upravnog vijeća bolnice prof. dr. Dragan Primorac pa je tako najavio i svoj povratak s 44 godine na leđima. Naime, Mirko očekuje da će u vrijeme svojeg rođendana (10. rujna) već naveliko trenirati za sljedeću borbu.
– Ja sam fanatik treninga i želim se što prije vratiti vježbanju punom snagom. Ponajprije radi kvalitete života, no čim se oporavim ja uistinu želim borbu s Nelsonom. Nema tu zle krvi, ja njega poštujem kao borca, no prije nego što se povučem moram mu dokazati da sam za klasu bolji borac od njega. Ja ću se maksimalno truditi da se oporavim. Da je neki drugi protivnik, bilo bi mi svejedno, no njemu baš želim uzvratiti za poraz što je možda i malo djetinjasto od mene.
U većini drugih sportova njihovi akteri mogu samo sanjati da im karijera traje do 44. godine, a Cro Cop se u toj dobi želi vratiti iz teške ozljede te se ponovno tući. I nije on jedini takav primjer.
– Chuck Lidell vraća se u 48. godini. Onaj tko nikada nije ušao u ring ili kavez i doživio da ti sudac digne ruku, taj ne zna koliko je to dobar osjećaj. Ima ljudi kojima je to velika strast, a držim da je Lidell upravo takav jer vjerujem da je dovoljno zaradio i da mu je ovo novi životni izazov. No, ima i ljudi koji se bore u toj dobi jer moraju, jer nisu osigurali egzistenciju, a to je jedino što znaju raditi s obzirom na to da nemaju nikakav zanat pa su prisiljeni boriti se i za sitnu lovu.
Jesu li borci otporniji od ostalih sportaša zbog prirode svog sporta?
– U to ne bih ulazio, no razlog jest zacijelo i brutalna priroda sporta. Treninzi slobodne borbe najokrutniji su koje možete zamisliti jer morate trenirati boks, kik-boks, hrvanje, džiju džicu, borbu u parteru, snagu... a uz sve to u borbi još i primate udarce i podnosite bol.
Od svih tih devet oporavaka nakon operacija, koji je najdulje trajao?
– Onaj kada mi je izveden sličan zahvat na desnom koljenu, kada mi je također otišao prednji križni ligament. Oporavljao sam se tri mjeseca. Imao sam ortozu, ali trenirao sam, radio sve što sam mogao, a sklekove sam počeo raditi već nakon tri tjedna. Ja volim održavati tjelesnu formu. Ljudi ne razumiju da ja u tome uživam. Treninzi su nekome muka, a ja uživam u tome.
>> Pogledajte i galeriju
Premda mu je teška ozljeda otkazala toliko željenu borbu, Mirko je u ovoj nezgodi pronašao i ponešto dobro za sebe.
– Ako se to već moralo dogoditi, bilo bi najbolje da se dogodilo već prvog tjedna priprema, no bolje je i da se dogodilo prije borbe, nego u borbi. Moje desno, višestruko operirano koljeno počelo se ponovo puniti. Prije dva mjeseca udario sam u vreću iz sve snage nedovoljno zagrijan pa sam nakon nekog vremena morao na punktiranje. A čim se koljeno počne puniti, to je znak da je hrskavica opet oštećena i zato ću ponoviti na terapiju matičnim stanicama jer to je vrhunska stvar za obnovu hrskavice. Osim toga, regenerirat ću i rekonstruirano lijevo koljeno i ono će biti jače nego desno. Uostalom, kada mi je pukao desni biceps, ja sam jako puno jačao desnu ruku i ona mi je danas jača od lijeve, a ja sam ljevak. U toj desnoj ruci, točnije u ramenu imam titanijski šaraf i to ću imati doživotno.
Imat će Cro Cop, konačno, i priliku za jedno kompletno ljeto s obitelji što se dugo nije dogodilo:
– Moći ću cijelo ljeto provesti sa sinovima, većinom u Puli. Želim im se maksimalno posvetiti.
Prigodom posjeta u Svetoj Katarini, Mirka smo zatekli kako čita knjigu “Svijet iz pseće perspektive: što psi vide, njuše i znaju”. Kazao nam je da jedva čeka da opet vidi svoje pse, a ima ih sedam. Tri u rodnom selu Privlaci, a četiri u Zagrebu.
– U Privlaci imam tri mješanca i svi su oni iz azila. Oni su toliko pametni da prepoznaju zvuk mojeg auta. Moj bratić brine se o njima, a imaju oni boksove s podnim grijanjem i veliko dvorište, no kao da znaju da sam ja pravi gazda, iako mene vide jednom u dva mjeseca. Zagrebački psi čudna su kombinacija dva rotvajlera i dva pekinezera.
Kako li se slaže tako šaroliko društvo?
– Jako dobro. Svi spavaju na jednoj deki. No, dogodi se da, kada je frka oko hrane, pekinezeri napadnu rotvajlere, no ovi im neće ništa. Uostalom, vrlo se brzo oni pomire i zajedno zaspu. Doista su smiješna kombinacija.
Mirko, jesi li toliko bogat da ti psi piju Janu ?