Jesmo li ipak prestrogi i prekritični prema Mariju Mandžukiću, unatoč tom doista zabrinjavajućem postu od čak 611 minuta bez pogotka za hrvatsku reprezentaciju u službenim nastupima?
Pitali smo o tome nekada velikoga strijelca Igora Cvitanovića, čija cehovska solidarnost kaže – ne napadajte Mandžukića!
Ima skupinu nedodirljivih
– Rad s reprezentacijom za trenera je sasvim drugačiji od rada u klubu. Izbornik ima na raspolaganju igrače samo nekoliko dana i u kratkom razdoblju prisiljen je donijeti mnogo važnih odluka. Sastavljajući momčad, on mora voditi računa o trenutačnoj formi igrača, ali i o njegovim zaslugama za reprezentaciju, koliko pridonosi dobroj atmosferi... Svaki izbornik sigurno ima skupinu nedodirljivih igrača i možda je Mandžo u njoj. U moje doba u reprezentaciji su igrali Šuker i Bokšić i obojica su prolazila kroz golgeterske krize, ali i unatoč tome uvijek su bili ispred mene – kaže Cvitanović.
No je li Marijeva kriza ipak preduboka, treba li Čačić respektirati i druge napadače?
– Sad smo svi pametni kad rezultat nije onaj kakav smo očekivali. Možda je izbornik i mogao posegnuti za Kramarićem ili Nikolom Kalinićem i ne bi pogriješio, ali držim da ni opcija s Mandžukićem nije bila pogrešna. Na kraju, Mandžukić je u ovom trenutku prva špica Juventusa, ispred Higuaina, i tu činjenicu također treba respektirati – dodaje Cvitanović.
Troši li se Mandžukić previše u obrambenim zadaćama?
– Ne, dapače, njegova pozitivna energija prenosi se tako na cijelu momčad, što je također velika vrlina – zaključuje Cvitanović kojega previše ne zabrinjava što je Mandžo posljednji službeni pogodak postigao u lipnju 2015. godine protiv Talijana na Poljudu.
Ne zna povući ručnu
Od tada je u kvalifikacijama i na Europskom prvenstvu u Francuskoj nanizao šest nastupa. Zanimljivo, i prije spomenute Italije Mandžo je u službenim ogledima postio 468 minuta.
Secirajući golgeterski opus Marija Mandžukića, još uvijek prvoga hrvatskog napadača, kao olakotne okolnosti treba uzeti u obzir kako je zvijezda Juventusa već zakoračila u 31. godinu, kako je iza njega više od 400 klupskih utakmica, od toga točno 229 u četiri vrhunska kluba njemačke, španjolske i talijanske lige te još sedamdeset u dresu reprezentacije. Znamo li kako Mandžo na travnjaku ne zna povući ručnu, kako je njegov nogomet oduvijek bio kontinuirani durhmarš i borba do iznemoglosti, onda je teško očekivati da isporučuje pogotke kao na tekućoj traci. Krize su tu i tamo zapravo neizbježne.
S druge strane, Ante Čačić, čuvajući senzibilnoga Mandžu, držeći ga u igri dok ne padne s nogu, lukavo vodi računa i tome kako sačuvati mir u reprezentaciji, ali svoju izborničku poziciju. Ante je, naime, odabrao politiku nezamjeranja, čak podilaženja svojim glavnim igračima pa ćemo podsjetiti kako je ljetos sladunjavo Srnu pokušao odgovoriti od oproštaja od reprezentacije ili kako je sada fizički i mentalno ispražnjenoga Rakitića stavio u igru nakon samo jednog ozbiljnog treninga. Njegovanje prisnosti s Modrićem, Raketom, Ćorlukom i Mandžom Čačićevo je ulaganje u budućnost. Svoju, dakako.
Na kraju malo i zabrinjavajuće statistike iz radionice portala Goal.com. Izračunato je kako Čačićeva momčad u natjecateljskim utakmicama zabija 1,42 pogotka, samo 1,42 s obzirom na broj stvorenih šansi. Izbornika će razveseliti podatak kako su vatreni u sedam natjecateljskih utakmica pod Čačićem (četiri pobjede, dva remija i poraz, gol-razlika 10:5) uputili čak 119 udaraca na gol suparnika, ali od toga samo 28 u okvir vrata i od toga čak devet u vratnicu ili gredu!
I još nešto: Mario Mandžukić propustio je još jednu šansu približiti se Eduardu da Silvi na drugom mjestu liste strijelaca vatrenih (ima pet pogodaka zaostatka), dok u poretku najboljih strijelaca u kvalifikacijama dijeli tek peto mjesto s Ivicom Olićem (9 pogodaka). Ispred njih su Šuker (22), Eduardo (18), Darijo Srna (11) te Niko Kranjčar i Petrić (po 5 pogodaka).