Jutro je bilo okupano suncem, dolje na splitskom Žnjanu 25-godišnji mladić sa smiješkom je pozirao.
– Vidi kako je lijepo vrijeme – govorila je gospođa, koja je s kćeri uživala u pogledu na sunce i more.
– A tko vam je ovaj? – upitala je i glavom kimnula prema Ivanu Jovanoviću misleći da je riječ o nekom “modnom mačku”.
– Igrač Splita, gospođo, Ivan Jovanović, odličan je – odgovorili smo.
– Nikad čula – nemoćno je slegnula ramenima.
Proputovao Europu
Ništa čudno što nije čula, samo pasionirani pratitelji hrvatskih nogometnih travnjaka znali su nešto više o napadaču koji je čudesnom asistencijom zaledio Hajduk, doveo Split nadomak pobjede. Zavrtjeli smo još jednom film s utakmice u Parku mladeži. Dupovac je ispucao loptu, negdje na centru Savvas i Ćosić imali su loptu na dlanu, a onda se niotkud pojavio Jovanović kojeg je koju minutu prije toga trener Bruno Akrapović poslao u igru. Uletio je između njih dvojice, glavom loptu gurnuo u jednu stranu, Ćosića zaobišao s druge i briljantnom loptom proigrao strijelca Pešića. Za takve poteze u Hajduku plaćaju igrače desetak tisuća eura mjesečno, ali rijetko dobiju nešto slično zauzvrat. A Jovanović živi u neboderima Mertojaka, splitske četvrti koju je posljednju sagradila bivša država.
Inače, Mertojak je veliko središte Hajdukovih najžešćih pristaša.
– I ja sam taj, uvijek smo mi na Mertojaku bili žestoki, svi žive za Hajduk. I na ovu utakmicu došlo mi je puno prijatelja, naravno navijali su za Hajduk. A ja sam bio vruća srca i hladne glave, želio sam se pokazati, jedva sam čekao da me trener ubaci u igru. Dan poslije? Ma, ni kavu mi na Mertojaku u kafiću nisu htjeli poslužiti, hahaha... Šalim se, čestitali su prijatelji, drago im je zbog mene, ali žale što Hajduk nije pobijedio – kaže nam Jovanović, napadač koji voli prostor, ali i individualne poteze poput ovog što ga je “prodao” Hajduku.
Čudesna je to priča, jedna od životnih. Jovanović je prošao pola nogometnog svijeta, uz Hrvatsku (60 minuta prve lige u dresu Zadra protiv Dinama), igrao je u Poljskoj, Bosni i Albaniji, a zimus je čekao angažman. Kaže da je bilo dosta zainteresiranih, ali najozbiljniji i najkonkretniji klub koji mu se javio bio županijski ligaš Uskok iz Klisa. Trenirao je s kondicijskim trenerom Franom Žuvelom u Parku mladeži, a jednog dana nakon treninga zazvonio je mobitel. S druge strane bio je tadašnji trener Splita Vjekoslav Lokica.
Vidi ovog, isti Torres
– Poslije su mi pričali da su rekli: “Vidi ovog, isti Torres”... Lokica me pitao jesam li zainteresiran doći na probu, da je čuo dobro o meni, rekao mi je da nema novca, ali da ću igrati prvu ligu. I tako je počelo, odmah sam dao dva gola u prvoj utakmici, prije priprema u Turskoj potpisao sam ugovor, ne znam ni je li na godinu ili godinu i pol, nisam ni gledao. Tada sam čekao neki manji klub, upisao Višu pomorsku. Razmišljao sam da ću možda i na more ako ne bude nekog kluba, svašta mi je prolazilo kroz glavu. Dosta sam bio vani, dosadilo mi je, pa kad me Split zvao, baš mi je dobro sjelo. Doma, na maminoj hrani, fakultet... A posao pomorca je ljubav, jednog dana otići ću na more sigurno, to je nama u obitelji nekako suđeno – kaže Jovanović, koji podsjeća na slavnoga španjolskog napadača, pravi je “El Nino s Mertojaka”.