Da nisam psihološki stabilan, već bih se bavio poljoprivredom

Kada dvostruki prvak i doprvak Europe na prvenstvu Starog kontinenta završi na 15. mjestu, daleko od postolja na koje se uspinjao četiri puta, onda je to znak za uzbunu. A baš to dogodilo se vlasniku olimpijskog srebra iz Rija Damiru Martinu koji će morati pronaći način da resetira svoj šampionski program.

– Moglo se lako dogoditi da se borim i za medalju, ali i da budem 18. Tako mi ide cijela ova sezona, a sve loše krenulo je s operacijom madeža u prosincu. Tri na leđima i jedan na trbuhu.

Ako se pitate kakve veze s ovim što se događa sada ima nešto što se zbilo prije sedam mjeseci, evo odgovora:

– Tada se radi baza, a ja sam tada propustio tri tjedna bazičnih priprema. U vrijeme kada se radi akumulacija snage i izdržljivosti, ja sam morao mirovati. Tri tjedna nisam smio ništa raditi zbog ožiljaka i šavova.

Je li baš bilo nužno da tada uklanja te madeže?

Otkazala leđa

– Dermatologinja mi je rekla da jesu kritični, no da ih još ne treba vaditi, ali da bi se to moglo dogoditi za godinu-dvije. No, kako je to značilo da bih morao na zahvat u olimpijskoj godini, pala je odluka da to napravim što prije. Zato sam izabrao neka dva-tri tjedna u kojima sustav treninga ne bi smio patiti. Kada su rane zacijelile, pokušao je sve nadoknaditi na skijaškom trčanju.

– Jedva sam dočekao da počnem nešto raditi, no želja je bila jača od mogućnosti pa su mi nakon mjesec dana jačeg rada otkazala leđa. Kada sam njih napola sanirao, već je bio kraj drugog mjeseca i ja sam morao krenuti na vodu. Vukao sam to, pokušavao tako veslati, no onda sam shvatio da moram uzeti potpunu pauzu, a da cijelu zimu nisam napravio tjedan dana sustavnog treninga. Zapravo, jesam ja išao na treninge s mislima “sada ću se ja vratiti”, no bio sam sve dalje. Kako su me boljela leđa, tako sam morao prilagoditi zaveslaj i izgubio sam onu oštrinu i jačinu koje sam prije imao. U tome sam se izgubio i od lipnja se vrtim u krug.

Oscilirao je i tijekom onih zdravih dana priprema.

– Krene mi 4-5 dana odlično, onda se 4-5 dana opet tražim jer osciliram s brzinama i izdržljivošću. Bio jesam na pripremama, radio jesam puno, a napravio nisam ništa. Tu sam spoznaju sam sebi gurao pod tepih. Mislio sam svaki trening da ću to izvući, sada će to sjesti, no ne može to preko noći.

>> Pogledajte sportske legende na jedrenju

Lani je osvojio europsko srebro te je bio četvrti na SP-u, no je li to bila sezona koja bi sasvim zadovoljila osvajača olimpijskog srebra.

– To je bio uspjeh jer smo u postolimpijskoj godini radili manje, ali smo radili. Zapravo, radili smo sustavno i nisam imao pasivnih pauza. Jer, lani me nisu boljela leđa i ja sam imao svoj zaveslaj i osjećaj i to bi me čupalo na utrkama. Sada toga nema.

Jesu li, osim madeža i ozljeda, ovom posrtanju doprinijeli i neki loši odnosi koji su ga pratili kad je prelazio iz kluba u klub? Iz Trešnjevke u Croatiju.

– Ne mislim da je to bio problem. U starome klubu ja bih imao vrhunske uvjete, kao što ih imam i u novome. Čamac imam, ergometar također, a teretanu radim kod Pere Kuterovca u Kutiji šibica.

Kako Damir sve to skupa psihološki podnosi?

– Da nisam psihološki stabilan, već bih odustao i počeo se baviti poljoprivredom ili nekim drugim fizičkim poslom. No ja vjerujem u svoj tim, da još uvijek vrijedimo. Važno je da znam što mi je. Znam gdje je izlaz iz situacije, a on je u kontinuiranom radu i treninzima, onome što mi je nedostajalo. Ja jesam radio treninge održavanja, ali nisam radio treninge nadogradnje i ubrzanja, nego neke povratničke treninge. I zato kasnim za samim sobom 3-4 sekunde.

Moram vratiti zaveslaj

Čini nam se da bi se stari Damšo u ovakvoj konkurenciji Prvenstvom Europe provezao do zlata!?

– I ja u to vjerujem. Vidim da svi oni voze 36-38 zaveslaja u minuti, a Litavac Griskonis, koji mi je bio najveća konkurencija, vozio je 32-33, kako sam i ja činio. Kada ja povratim snagu, kada mi se vrati zaveslaj, to će onda biti to. Ova mi se godina potkrala i bilo bi najgore sada donositi neke ključne poteze. Treba raditi.

Na utrci Svjetskog kupa u Linzu, čini se, odustao je od borbe što je vrlo rijetka slika kada je Damir Martin u pitanju.

– Tu sam sebe iznenadio i iznevjerio jer sam posustao, jer se nisam borio do kraja. Ostao sam začuđen i praktički stao.

A jedan od ključeva uspjeha u veslanju je taj koliko ti patnje psiha može izdržati. Jer, kao spoj snage i izdržljivosti veslanje je čista patnja.

– Najteže je u veslanju to što ti onoga koji vodi ne vidiš. Ti ne znaš koliko je on ispred tebe, a ako se počneš okretati, onda zaostaneš još više. U drugim sportovima je drugačije jer onaj koji vodi je ispred tebe i on te motivira da ga stigneš, a ti u veslanju stižeš nekoga koga ne vidiš, ideš prema cilju kojem si okrenut leđima.