Dado Pršo: Hrvatska igra, a Modrić mora u sudnicu. Nije mi to shvatljivo...

Tri puta zaredom (od 2003. do 2005. godine) u rukama je držao “Pobjednika”, rad akademskog kipara Stipe Sikirice. Bio je prvi veliki as nakon vatrene ere, igrač koji je oduševljavao prezentacijom, ali i osobnošću. Vatreni repić, Dado Pršo rado se odazvao našem pozivu da zaključi 46. izbor za nogometaša godine “Darko Draženović” u izboru Večernjeg lista. Ni za Dadu Pršu nije bilo dvojbi. Glas za najboljeg nogometaša u izboru Večernjeg lista očekivano je dodijelio svom Zadraninu.

– Luka Modrić naš je najbolji igrač. Ma najbolji vezni igrač na svijetu! Malo je takvih igrača. U početku je imao problema kada je došao u Real, no sada oko njega ne postoji ni jedan upitnik. On je uz Ronalda i Ramosa najvažniji igrač madridske momčadi – kazao je Dado Pršo.

Kada priča o igri Realove momčadi, posebno izdvaja stoperski dvojac.

– Uz Ramosa, dojmljiv mi je Varane. On se polako počeo dizati, ima sve manje pogrešaka i polako postaje kompletniji igrač.

Pršo je bio na odlasku iz reprezentacije kada je Luka polako ulazio.

– Već tada se vidjelo da će biti pravi igrač. Ma odmah mu je trebalo dati mjesto u udarnoj postavi. I tada je trebao odmah igrati jer je bio klasa. Uvijek mu se moglo naći mjesto.

Kakva iskustva ima s Modrićem?

– Sjajna. Naše se obitelji poznaju. Jako smo dobri. Često sam i u kontaktu s njegovim ocem Stipom. Često zaigramo mali nogomet kada sam u Hrvatskoj. Kada vidim njega kako igra mali nogomet, jasno mi je zašto je Luka izrastao u svjetsku klasu.

Dado se nedavno odazvao tradicionalnoj humanitarnoj akciji na malonogometnom turniru četiri kafića u Splitu. Naravno da je bio među onima koji su pobrali ovacije.

– Mi Hrvati više volimo nogomet od Francuza. U Splitu ljudi posebno cijene prave nogometne poteze. Nisam previše mogao igrati da mi ne bi tražili koljena po parketu – smije se Pršo.

Iz prve je ruke znao kako Modrić proživljava situaciju sa suđenjem Zdravku Mamiću na kojem je svjedočio.

– Nije mi baš shvatljivo da se te stvari moraju tako rješavati. Hrvatska igra kvalifikacije, a on mora u sudnicu. Umjesto da igračima olakšavamo, mi im otežavamo situaciju. Neka menadžeri razgovaraju o tim poslovima, odnosno oni koji su te poslove radili. Pa tko se od nas nogometaša može braniti. Govoriš istinu i onda ti se to može obiti o glavu. Uvijek sam za to da se govori istina – kaže Pršo koji se u zadnje vrijeme također okrenuo menadžerskom poslu, te dodaje:

– I ja sam jednom potpisao ugovor bez datuma, kada si mladi igrač moraš imati pomoć ljudi koji se u to razumiju. Sviđa mi se kako radi ovaj naš Nogometni sindikat, što se brinu o igračima koji imaju probleme.

A kako je vidio zadnji kvalifikacijski ciklus naše reprezentacije?

– Upoznao sam Dalića. I on je u karijeri išao nekim okolnim putem kao i ja. Do sada je pokazao da poznaje nogomet i da ima stav. Nije bilo lako preuzeti reprezentaciju, zbog svega što se događalo. Imam dojam da je to on sjajno sve posložio. Sve je ispalo super, no mogli smo i bez dodatnih kvalifikacija.

Kakva nam je igra?

– Takva da s autoritetom i samopouzdanjem možemo čekati bilo kojeg protivnika. Vjerujem da ćemo proći skupinu bez većih poteškoća. Rijetko kad samo imali ovako kompletnu momčad – ističe Pršo.

Onu vatrenu iz Francuske?

– Po mom mišljenju, vatreni su bili fizički dominantniji od ove momčadi. Svi su igrali u velikim klubovima. Doduše, baš to je ovoj generaciji možda najveći adut. Generacija iz Francuske imala je posebno snažan karakter.

Što može ova Dalićeva skupina igrača napraviti u Rusiji?

– Optimist sam. Vjerujem u polufinale. To bi bilo čudesno. Iako, veliki rezultat bio bi i četvrtfinale. Ne bih govorio o sreći, jer sreću treba isprovocirati. Izbornik treba napraviti pravu momčad i okosnica se mora znati. To je osnovi preduvjet.

Kada govori o ostalim europskim reprezentacijama, Dado će izdvojiti?

– Francusku prije svih, a onda Španjolsku. Naravno, tu je i Njemačka. Ne vjerujem da Portugalci mogu ponoviti dobar rezultat sa zadnjeg Eura. Baš kao ni Englezi, nikad ništa od njih.

Pršo, naravno, prati zbivanja oko našeg nogometnog saveza.

– Mi moramo gledati što je s ostalim klubovima osim Hajduka, Dinama, Rijeke ili Osijeka. Pa i one u nižim ligama. U kakvim oni uvjetima rade!? Ljudi u HNS-u razmišljaju kao i oni u politici. I Šimićeva kandidatura i angažman potvrđuje da se neke stvari pokreću, da dolaze neke druge inicijative, a to je dobro. Jer, klincima koji dolaze treba pomoći i poboljšati im perspektivu. Jedino tako ćemo profitirati. Možda se onda i uspiju stvoriti preduvjeti da nam igrači ne odlaze prerano iz klubova – smatra Pršo.

Je li i on jedan od onih koji bi možda mogao dati neki novi impuls u ovoj priči?

– Ma ja se ne bih mogao baviti tim poslom. Znam gdje mi je mjesto. U Splitu sam se družio s Marijem Stanićem i Stipom Pletikosom. To su OK momci koji imaju viziju i znanje. Najmanje što ja tu mogu jest da im dam podršku da nastave s radom.

Pršo najbolje zna što je uporan i mukotrpan rad. Radio je i kao automehaničar i čekao svoj trenutak.

– To je bio moj put koji sam morao proći. Samo je važno bilo da popravljam svoju igru i da znam svoj cilj. Ni za čim ne žalim.

Možda samo za činjenicom da nije zaigrao u Hajduku?

– U tim trenucima sa 16 godina nisam ni mislio da ću biti igrač. Posebno gledajući Mikija Rapajića ili Ivicu Mornara, koji su u to doba bili zvijeri. Tada mi je to bio nedostižan san.

Kad je u to doba razmišljao o svom igračkom snu, kome se posebno divio?

– Alenu Bokšiću. Njega sam jako volio, on mi je bio uzor. Naravno, u to doba su Van Basten, Gullit i Rijkaard bili glavne zvijezde. Taj Milan sam obožavao.

Danas se Pršo divi nekim drugim asovima.

– PSG mi je posebno po guštu. Čak i prije dolaska Neymara i Mbappéa. Obojica su strašni igrači, no nisam siguran da će Francuz doći do razine Zlatne lopte. S druge strane, Neymar je razina iznad.

Kada smo se već dotaknuli tog trnovitog puta afirmacije, ‘talent ili karakter’ – upitali smo Pršu.

– Karakter je najvažniji. Kada se spoji s talentom, onda je to Messi, Neymar ili Ronaldo. Jedno nije dovoljno. Za mene je to definitivno karakter – zaključio je Dado Pršo, majstor kojem smo se divili.