Hrvatska nogometna reprezentacija na turniru u Dohi, u prijateljskim utakmicama sa Slovenijom (26. ožujka) i Bugarskom (29. ožujka) trebala bi, prema najavama izbornika Dalića, nastupiti u formaciji 3-5-2.
Ta mala revolucija u načinu igre vatrenih u ovom trenutku nije ništa drugo doli eksperiment u rezultatski nevažnim utakmicama, a ne trajno Dalićevo opredjeljenje. Međutim, izbornik, naravno, gleda i širu sliku pa želi nacionalnoj momčadi dati dodatnu dimenziju kakvu već imaju najjače svjetske reprezentacije.
Englezi, Belgijci, Nijemci
Primjerice, Englezi su igrali u formaciji 3-5-2 protiv Hrvatske u polufinalu Svjetskog prvenstva 2018. kao i u finalu Europskog prvenstva protiv Talijana (zadnja linija Walker-Stones-Maguire). U toj su formaciji nastupili i Belgijci u polufinalu Eura (Alderweireld-Vermaelen-Vertonghen) te Francuzi u osmini finala (Varane-Lenglet-Kimpembe) kao i Nijemci (Ginter-Hummels-Rüdiger). Dakle, 3-5-2 u skoro će vrijeme Hrvatskoj možda postati i potreba, ovisno o suparniku, ali naravno još više i o našim mogućnostima.
Podsjetimo, hrvatska reprezentacija pod vodstvom Miroslava Blaževića u čuvenoj je, proslavljenoj formaciji 3-5-2 osvojila svjetsku broncu u Francuskoj 1998. godine. Kod Dalića je pak Hrvatska svoj vrhunac doživjela igrajući 4-2-3-1, a u sustavu 3-5-2 nastupila je u samo jednoj utakmici, prijateljskom susretu s Tunisom u Varaždinu 2019. godine, i izgubila 1:2. U tom eksperimentu za Hrvatsku su igrali Sluga; Lovren, Benković, Vida; Brekalo, Kovačić, Badelj, Pašalić, Melnjak; Kramarić, Petković (u igru su još bili ušli: Bartolec, Brozović, Perišić, Halilović, Caktaš, Modrić).
A čime Hrvatska danas raspolaže za formaciju 3-5-2 i kako bi reprezentativci na nju mogli reagirati? Ako su ključne figure u tom sustavu bočni igrači, od kojih se traži motoričnost, izdržljivost i prisebnost u oba smjera (zatvarati suparničkoga beka, a istodobno biti i prisutan i lucidan u završnici), onda Dalić nema problem: desnoga braniča već ima u Juranoviću, a lijevoga u Ivanu Perišiću, koji cijelu sezonu u Interu igra u toj formaciji.
Brekalo umjesto Vrsaljka
Alternative za bekovske pozicije su Brekalo (budući da nema Vrsaljka) te izvrsni Borna Sosa, koji se u Stuttgartu proslavio igrajući lijevoga bočnoga u formaciji 3-5-2. U posljednjih pet utakmica ove sezone Sosa je igrao na poziciji klasičnog lijevoga braniča jer je Stuttgart prešao na četvoricu u zadnjoj liniji. Brekalo će se pak morati prilagoditi novonastaloj situaciji, budući da on nikada nije bio branič, nego isključivo krilo.
Dalić u veznom redu ovoga puta neće imati Marcela Brozovića, čija ozljeda lista zahtijeva još neko vrijeme mirovanja, pa za poziciju defenzivnog veznog konkuriraju Jakić i debitant Moro, uz naravno senatore Modrića i Kovačića.
U kreaciji izbornik raspolaže čarobnjakom Majerom te Vlašićem i Pašalićem, a u špici Kramarićem, Livajom, Oršićem i zapravo jedinom pravom špicom – Antom Budimirom.
Hm, kad si izbornik, onda gledaš koji su ti najbolji igrači, na kojim pozicijama daju najviše i tako složiš ekipu i taktiku... Drugi način je da imaš neku ideju i preferiranu taktiku, pa izabereš igrače prema tome. No, nismo mi Brazil ili Francuska gdje na svakoj poziciji možeš birati vrhunske igrače, pa onda možeš birati i taktiku. Mi imamo vrlo ograničen izbor vrhunskih igrača... Imali smo eksperimente i svi su prošli loše. Npr. Rebić sam u špici, Perišić u sredini i slično. Tako da te "revolucije" uglavnom završe loše...