Situacija u hrvatskom nogometu proteklih mjeseci punila je novinske stupce, a sve se zahuktalo u tjednima pred izbornu skupštinu. Epilog svega je da će HNS nastaviti ići u onom smjeru u kojem ide već godinama. Po mnogima - lošem.
Unatoč tome što je preko 80 posto javnosti izrazilo želju za promjenom, Davor Šuker i njegova ekipa i dalje drmaju hrvatskim nogometom i ne misle stati. Ne mare za glas navijača koji žele njihov odlazak nego su još jednom pokazali kako su složili sustav u kojem oni ne mogu izgubiti.
Tako je nekoć najomiljeniji hrvatski sportaš, a danas, barem tako ankete pokazuju, ni sjena Zlatne kopačke, dobio još jedan mandat. U, pokazalo se, neravnopravnoj borbi protiv Šimića, Pletikose, Stanića i Vlaovića, Šuker je do pobjede došao i prije izborne skupštine. Bez programa, bez izjava i medijskih sučeljavanja, Šuker i njegovi dobili su podršku županijskih saveza kojima očito programi nisu toliko bitni. Radije su glasali "na suho".
I kad je već situacija s vodstvom saveza takva, onda se barem možemo veseliti što na klupi nogometne reprezentacije imamo Zlatka Dalića. Već dugo se nije dogodilo da jedan izbornik od prvog dana uživa takvu podršku javnosti. Štimca i Čačića dočekalo se na nož, a ni postavljanjem Nike Kovača nisu svi bili oduševljeni. No, Dalića su od prvog dana prihvatili gotovo svi, u raznim anketama uživa podršku 90 posto navijača, što je u Hrvatskoj, zemlji s četiri i pol milijuna izbornika, prava rijetkost! Dalić nije početnik kojem se u ruke daje Ferrari, kako bi rekao Ćiro, on je trener s iskustvom i stavom, ali i onim bitnijim - referencama.
Vodstvo saveza u proteklim godinama ovu sjajnu reprezentaciju davalo je u ruke trenerskim početnicima i(li) podobnima, ali kad je voda došla do ušiju i kad je plasman na SP bio kompromitiran, morali su zaigrati i na neku drugu kartu.
U tom trenutku veliku hrabrost pokazao je upravo Zlatko Dalić koji je samim time, a onda i vođenjima odlučujućih utakmica protiv Ukrajine i Grčke pokazao da je veliki frajer. Nije se libio promijeniti početni sastav, pozvati neke nove igrače i voditi onako kako samo on želi. Zbog toga nam je svima vratio vjeru u nogomet i probudio nadu da su vremena u kojima su neki u reprezentaciju gurali svoje igrače - prošlost.
Jer, poznavajući Dalića kao igrača, a sada i kao trenera, on nije jedan od onih kojem će sastav krojiti drugi. A to je potvrdio i sam u jednom intervjuu za Večernji list. Na pitanje je li imao kakvih sugestija oko sastava, odgovorio je:
- Nije bilo, neće ih ni biti. Ako se to dogodi, ja odlazim iste sekunde.
Pred vatrenima je Svjetsko prvenstvo i s nestrpljenjem očekujemo naš nastup u Rusiji. Odlična stvar je što je Dalić izjavio da u prijateljskim utakmicama ne želi slabe protivnike, kao što je do sada bila praksa, što će nam dobro doći jer na Mundijalu ćemo snage odmjeriti s najjačima. I to je još jedan od razloga za optimizam. Uz sve ovo, da je Dalić pozitivna priča prepoznali su i navijači koji su na utakmici protiv Grčke napunili stadion pa je tako na Maksimiru prvi put nakon 2013. godine bilo toliko gledatelja.
No, ta Dalićeva popularnost i medijska naklonjenost njemu su, nažalost, u ovom uvrnutom HNS-ovom sustavu čak i uteg. Jer, Zdravko Mamić, koji je, unatoč silnom trudu da sve uvjeri kako s HNS-om nema veze, i dalje alfa i omega hrvatskog nogometa ne voli kada mu netko uzima pozornost. Ne voli on popularne likove koje mediji često hvale. A ako to on ne voli, onda ne voli ni ostatak društva koje je već pokazalo da se povodi za onim "kud Zdravko okom, tud mi skokom'. I zato se bojimo da se čeka prvi Zlatkov krivi korak, kao što se u Dinamu tako čekao prvi Cicin. Obojica nisu bila Zdravkov izbor, što je u ovom trenutku i stanju u kojem se hrvatski nogomet nalazi - najgora referenca. No, ni HNS ne može dovijeka protiv naroda, jednom će im se to obiti o glavu.