Vahid Halilhodžić nije gledao utakmicu hrvatske reprezentacije protiv Turske. Iz sraza u Bursi uspio je vidjeti samo pogotke Matea Kovačića.
– Posebno mi je zbog njega drago što je postigao pogotke – počeo je Vaha.
Svaki put kada Kova odigra neku posebnu utakmicu, dajemo mu ulogu nasljednika Luke Modrića.
Česte projekcije
– Da, to su najčešće medijske projekcije. Oni su i dobri prijatelji. Sjećam se Matea kada je imao šesnaest godina i u to doba znao sam da će postati igrač. Više puta komentirao sam njegov razvoj. Znam ga i privatno, riječ je o iznimnoj osobi, vrhunskom profesionalcu koji odiše skromnošću. Kao mlađi igrač bio je iznimno ozbiljan i imao je kapacitet da bude primjer ostalima. E, sada, ima li kapacitet da se nametne, da pokaže osobnost i karakter. Jer, katkada kolegama i suigračima moraš kazati neke stvari koje im se ne sviđaju. Neki kapetani to imaju, a neki se ne žele zamjerati kolegama. Njemu je zapravo sve ovo vrijeme nedostajala statistika, morao je zabiti više pogodaka i davati više zadnjih pasova. Trebao je imati više samopouzdanja, odnosno trebao je biti egoističniji i umjesto dodavati, morao je češće šutirati na gol. Upravo zbog toga posebno su mi dragi ovi njegovi pogoci u Turskoj. Oba puta otišao je u prvu liniju u šesnaesterac, što nije do sada bila njegova odlika. To je pozicija iz koje se zabija 90 posto golova – kaže Halilhodžić.
Što vam je govorio taj njegov talent šesnaestogodišnjega klinca?
– Svojedobno sam ga gledao na dvije utakmice mladih momčadi Dinama. Nakon toga je dva-tri tjedna trenirao s prvom momčadi. Iako je fizički bio slabašan i nije imao konstituciju da odmah bude standardan, kada je imao loptu, oduševljavala me njegova trka, kretnja, kontrola, sposobnosti igranja između linija... U nekoliko treninga sve mi je bilo jasno i zbog toga sam mu dao priliku da zaigra u prvoj momčadi. Prvi pogodak za Dinamo postigao je glavom – sjetio se Vaha.
Je li Mateu hendikep što je igrao u doba Luke Modrića?
– Može biti. No, vjerojatno Luka na svoje suigrače utječe i čini ih boljima. Modrić je markantna ličnost koja ujedinjuje momčad. Daje velik doprinos i kao nogometna i kao ličnost izvan terena. Puno lijepih stvari sam čuo o ozračju u hrvatskoj reprezentaciji. Nakon kiksa protiv Walesa, već je druga utakmica bila taktičnija i zrelija. Opet su demonstrirali imidž momčadi koja je zadnjih nekoliko godina u vrhu svjetskog nogometa. Nije slučajnost da su na zadnjem SP-u osvojili brončanu medalju.
Zlatko Dalić ovoj momčadi daje taj X-faktor?
– Momčad je bila formirana i prije njegova dolaska. Ne mogu govoriti o njegovoj socijalnoj ili nogometnoj metodologiji, no rezultati su tu, što je najvažnije. Očito je na dobro putu. Nekoliko je puta imao probleme s nekim momcima u momčadi. Takve nazivam haleluja. On je neke stvari pomaknuo, neke igrače odstranio, što je utjecalo na njegov veći ugled kod ostalih igrača. Takve stvari su važne na ozbiljnoj razini.
Koliko pratite mlade hrvatske snage koje su već tu?
Gvardiol nije na maksimumu
– Pratim Gvardiola, o njemu govore da je najperspektivniji obrambeni igrač na svijetu. No vjerujem da još nije postigao svoj maksimum. Ne poznajem ga kao osobu. Na travnjaku djeluje smireno i zrelo i zna što radi. Ima rutinu tridesetogodišnjaka. Ne znam voli li raditi i prima li sve s normalnim stavom. Znam puno nogometnih talenata koji su uslijed naglog iskoraka i slave počeli manje raditi i otišli su u pogrešnom smjeru. Gvardiol mi odaje stav da će, ako već nije, postati najbolji stoper na svijetu.
Pratite li Dinamo?
– Manje-više sve znam jer imam jako dobre kontakte u klubu. Bez obzira na stanje, Dinamo uvijek napravi rezultat. Dinamo sada razmišlja da napravi novi iskorak – zaključio je Halilhodžić.
Dalić je iz momčadi izbacio neke momke koji su bili 'haleluja'. I to mu je pomoglo izgraditi imidž i povjerenje ostalih.