Jedno od novih trenerskih imena koje se uspinje na domaćoj košarkaškoj sceni je i Damir Milačić (39), trener Alkara. Mićko je bio dobar razigravač, igrao je čak i na Europskom prvenstvu (1997.), a danas je stručnjak obećavajućih kapaciteta koji je reprezentaciju igrača do 20 godina, bez Šarića i Hezonje, odveo do polufinala EP-a, a za tu je selekciju četvrtfinale trebao biti uspjeh ravan medalji.
Novac je mali, ali dolazi
Nakon svega, pomalo je i čudno da je još, već treću sezonu, u Sinju.
- Ugodno mi je raditi u Sinju jer na svakoj utakmici imamo punu dvoranu, a premda su nam plaće možda i najniže u ligi, isplate su ipak redovite.
Kada je tek došao nisu mu prognozirali dugi ostanak jer košarkaški Sinj nije baš sklon došljacima. Posebice ne onima koji bi na treningu bilo što drugo radili osim igre pet na pet.
- Ja sam valjda prvi trener koji nije sa sinjskog područja, a koji se zadržao. No, kada sam došao, domar Anđelko Jerkan Ćoće, pred 20 ljudi, kazao mi je: "Ma dobar si, dobar, ali 15. rujna bit ćeš u Zagrebu". Sjećam se, bio je tada 20. kolovoza, a ja sam ga pitao zašto misli da će to biti tako, a on mi je rekao: "Puno radiš, ne valja ti to." Sada mi taj čovjek, koji je tamo već 25 godina i svojevrsna je institucija, na početku svake sezone dođe, pruži ruku i kaže: "Svaka ti čast".
Lepršavi centar Tomić
Najglasniji u toj podršci su, dakako, Maligani, Alkarova navijačka skupina.
- Njih je stotinjak, onih koji su glasniji i koji za suparnika Sinj čine paklenim terenom. No, za svaku je pohvalu i to što svakog suparnika isprate pljeskom, čak i kada ne pobijedimo.
Milačić je dolazio u Sinj i kao igrač, ali u suparničkim bojama.
- Četiri puta sam ovdje igrao i sva četiri puta pobijedio. Zanimljivo je da Alkar nikad nije pobijedio moj KK Zagreb sve dok ja nisam došao za trenera Alkara.
Uvjeti u kojima radi nisu laki, ponajprije zbog nedostatka termina u dvorani koju za nastavu tjelesnog odgoja koristi nekoliko škola.
- Nažalost, imamo samo jedan trening dnevno, a kada želimo ujutro trenirati, dođemo za vrijeme velikog odmora pa "ukrademo" 10-15 minuta onima ispred nas i isto toliko onima iza nas. U takvim uvjetima, čini se, ni igrači ne mogu biti čisti profesionalci.
- Lani smo, recimo, imali Župića koji radi u banci pa je bio neredovit na treninzima. Ima tu i momaka koji u vrijeme jutarnjeg treninga rade svoje honorarne poslove, a nekad i poljoprivredne radove, kolinje... Recimo, dođe mi Niko Gaurina i kaže da mora propustiti jutarnji trening jer mora kopati krumpir i ja ga pustim, što ću, jer je inače redovit.
Damirov izbor za košarkaša godine izgleda ovako:
- Bogdanović me iznenadio kako se brzo aklimatizirao na NBA, a i bio je prvi igrač reprezentacije. Tek za nijansu iza njega je Šarić, izvanserijski talent koji bi se mogao naosvajati ove nagrade. Treći je Tomić, razigravač na poziciji petice, lepršavi centar koji bolje čita igru neko mnogi braniči.
U sljedećem broju, Večernjakova košarkaša godine bira Josip Joke Vranković, bivši hrvatski reprezentativac i bivši izbornik muške seniorske reprezentacije, Repešin prethodnik
1. Bojan Bogdanović ( 10
2. Dario Šarić 7
3. Ante Tomić 5
4. Damjan Rudež 3
5. Krunoslav Simon 1
>> Velika partija Ante Tomića u Tel Avivu, Dario Šarić najkorisniji