Iz Bizovačkih toplica, gdje se oporavlja od operacije kuka, javio nam se prvi Mandžukićev trener, Brođanin Damir Ruhek. Nasmijao se kad smo mu nagovijestili temu razgovora: vaš je učenik Mandžo u zastrašujućoj formi, kao lijevi bek, razbio Barcelonu, među ostalim lakoćom neutralizirao i Lea Messija. Cijeli svijet divi se tom fenomenu, kako je jedan prvoklasni napadač transformiran u beskompromisnoga obrambenoga igrača.
– Smijem se, jer sam na utakmici Juventus – Barcelona vidio nesvakidašnju situaciju: moga Mandžu ulovili su grčevi, dvije minute ležao je na travnjaku dok mu je Rakitić pružao pomoć! Ma, nevjerojatno, pa Mario i Ola uvijek su bili strojevi, nikada ih nisu lovili grčevi, pitam se koliko je Mandžo onda pretrčao na toj utakmici, sigurno 13-14 kilometara – kaže nam Ruhek, čije zasluge za svoj igrački razvoj Mandžo ne zaboravlja.
Damir Ruhek trenirao je Mandžukića u pionirima Marsonije čak šest godina. Tada je najbolji hrvatski napadač bio – desni branič.
Zabijao golove kao desni bek
– Mandžo je igrao desnog, a Prgomet, kasnije igrač Cibalije, lijevoga braniča. Obojica su imali fantastične rezultate na Cooperovu testu: Mandžo je za 12 minuta prevalio 3350, a Prgomet 3250 metara. Jurio je Mario od kornera do kornera bez problema, i kao branič ulazio u završnicu i zabijao golove. Ali, sad ću vam reći: Mario nikada ne bi bio ovo što danas jest da je kao dječak bio školovan za špicu. On bi tada imao radijus kretanja samo od penala do centra, a objektivno, on nema izraženi onaj killer-instinkt kao što ga je imao Šuker, ili danas Higuaín, Cavani ili Lewandowski. Zato je ova pozicija uz aut-crtu idealna za Marija, 70 posto napadača nije u stanju odigrati ovo što on sada demonstrira – nastavlja Ruhek.
Kaže kako Mario Mandžukić u dječačkim danima i nije želio igrati špicu.
– Na utakmici u Požegi kao desni branič u prvom poluvremenu postigao je dva pogotka, a u drugom sam ga stavio u napad i nikako se nije snalazio, stalno je bio u zaleđu... Požalio mi se: “Treneru, nisam vam ja za napadača.” No, nisam želio to prihvatiti, inzistirao sam da više počne razmišljati i ponašati se kao špica, kada treba ući u završnicu, kako izbjeći zaleđe... Zato je Mandžina polivalentnost njegov najjači adut. Nećete vjerovati, ali Marija sam koristio i kao zadnjeg igrača obrane i izgledao je kao Zajec – zaključuje Ruhek.
Pomogla mu je treća liga
Postoji anegdota kako je tadašnji izbornik pionirske selekcije Slavonije i Baranje Ivica Grnja pomislio kako su Mandžini rezultati na Cooperovu testu bili – krivotvoreni.
– Ma nisam to pomislio, jer sam ga vidio kako ide na treninzima, u fizičkom dijelu bio je superioran u odnosu na ostale igrače. Mario je bio došao iz Njemačke, gdje se naučio radnim navikama i odgovornosti, ali imao je jednu manu: bio je prežestok, preagresivan, pa je dobivao previše kartona. Znam i otkud mu to; od oca, bivšega stopera BSK-a Mate, protiv kojega sam igrao i koji me uvijek “prebijao”. Išao je kao kamikaza i u prijateljskim utakmicama – govori Ivica Grnja.
I Marijev trener u juniorima Marsonije Tadija Brnić kaže kako Allegri danas u Juventusu bere plodove rada u čuvenoj slavonskobrodskoj nogometnoj školi.
– Neka ga stavi i na stopera, i Mandžina će reakcija na terenu biti vrhunska. On ima visinu, sjajno igra glavom, ima smisla za igru, bezobrazan je, ne boji se nikoga – kaže Brnić, koji je kao sportski direktor Marsonije prvi želio priključiti Mandžu prvoj momčadi.
Gdje je zapelo?
– Predložio sam tadašnjem treneru Buljanu i predsjedniku Mariću da Mandžukića i Sašu Musa (osuđen u aferi Offside, nap.a.) kao najtalentiranije juniore povedemo za nagradu na pripreme prve momčadi u Omiš. No, Buljan je tada kazao kako je njegova lista igrača zatvorena i kako više nema mjesta. Tada sam Mandžukića odlučio poslati u treću ligu, u slavonskobrodski Željezničar, smatrajući kako je to najbolji poligon za razvoj tako talentiranoga igrača. U Željezničaru je trener Darko Basara promovirao Mandžukića u napadača. Sjećam se kako je imao stipendijski ugovor po kojemu je zarađivao 1200 kuna mjesečno. U sljedećoj sezoni vratio se u Marsoniju i u drugoj ligi postigao 17 pogodaka, te bio drugi strijelac lige, iza Danijela Kuzmanovića iz Cibalije. Od tada Mario uvijek nosi broj 17 – dodao je Tadija Brnić.