Bio je ovo ipak povijesni nogometni dan. Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, ali i za nogometni Split koji je imao čast ugostiti jednoga od najvećih, ne nogometaša, nego sportaša u povijesti. Cristiano Ronaldo, besprijekoran atlet, holivudski lijep, isklesan kao od Michelangelove ruke, uskoro će postati najbolji strijelac u povijesti nogometa, a na Poljudu je 170. put nastupio za portugalsku reprezentaciju. Ovih stotinjak promatrača na sablasno praznom Poljudu privilegirani su, jer nikada impresivniji nogometaš nije nastupio na ovom travnjaku.
Kad smo već kod poljudskog travnjaka, on je, onakav mekan, gnjecav, ljepljiv, sinoć strahovito nervirao Ronalda. Tako će čuveni CR7 pamtiti Poljud po jednome od najvećih 'živih blata' na kojima je ikada nastupio.
Ali, stotinjak promatrača na Poljudu, uključujući i Ronalda, svjedočilo je sinoć i jednom malome nogometnome čudu, pravome bombončiću od rariteta. Naime, Mateo Kovačić, nogometaš koji upravo igra za trećega europskog prvaka u svojoj karijeri, tek u 63. nastupu postigao je svoj prvi pogodak za Hrvatsku u službenoj, natjecateljskoj utakmici, ili prvi nakon lipnja 2015. godine i čuvenoga prvijenca protiv Gibraltara. Kako čuda ponekad znaju biti učestala, Mateo Kovačić zabio je Portugalcima još jednoga i izrastao u heroja ove bitke. Tako je Kovačić barem jednom u životu zasjenio Modrića (koji nikada za vatrene nije zabio dva gola), ali i Cristiana Ronalda. Bravo, Mateo!
Sad je još jasnije što je Zlatko Dalić želio poručiti prošlotjednom izjavom 'jedva čekam da prođe ova godina'. Da, prokleta bila 2020., u kojoj je Hrvatska još od 1994. kada je počela igrati službene utakmice, ostvarila najlošiji rezultatski učinak u jednoj kalendarskoj godini. A on glasi ovako: osam nastupa (dvije prijateljske, šest u Ligi nacija), dvije pobjede, jedan remi i čak pet poraza. Postotak osvojenih bodova: 29 posto.
Najveći neprijatelj svakoga trenera je dobro, kaže Dalić u jednoj tv-reklami, i dodaje – treba biti odlično. Neka u 2021. bude samo dobro. Jer, i to će već značiti da je napravio golemi korak naprijed.
Tja, to je kad se Kovačića konačno stavi na njegovu prirodnu poziciju sa koje je kod Dalića stalno pomican na neku drugu, bilo da krpa rupe u sastavu ili da oslobodi mjesto za Dalićeve ljubimce.