U Košarkaškom klubu Split u četvrtak su obznanili da su se ponovili novim sportskim direktorom. A s tom etiketom u matični klub vratio se Teo Čizmić (50), igrač iz naslavnijih dana žutih, koji je u uvodu razgovora s novinarima, na pitanje o novostima na Gripama, primijetio sljedeće:
– Gripe sada imaju grijanje, a i parket je odličan. To mi nismo imali, ali imali smo izniman naraštaj, vrhunske trenere, sjajnu organizaciju kluba, jaku sponzorsku potporu, a i ponešto sportske sreće. No to se neće tek tako ponoviti i mi se moramo prilagoditi. A prilagođavati se moramo i novom načinu mladih ljudi, u čije živote sve ranije ulaze agenti i koji u digitalnom dobu imaju golem izbor za zanimaciju, za razliku od nas koji smo se stalno igrali vani.
S objavom informacije o novom sportskom direktoru na Gripama čekalo se zbog nekih administrativnih razloga na relaciji između Čizmića i njegova prethodnog poslodavca u Mađarskoj.
– Već sam jako dugo u inozemstvu ili izvan Splita i u meni se pojavila želja da se vratim u svoj grad. A to se pak poklopilo i s naumom mog matičnog kluba. Svakom klubu teško je opstati bez osobe koja će biti odgovorna za kompletnu sportsku politiku i koja će biti na dispoziciji svim trenerima. Osjetio sam i da je ljudima iz gradskog vodstva stalo do ovog kluba, ovo više nije samo pitanje financija nego i potpore i iskrene želje da se Split digne na višu razinu.
Oko ABA lige lome se koplja
A da bi se to dogodilo, kao i svi u klubu, i Čizmić će morati zasukati rukave jer takvom klubu ne smije se dogoditi da mu se kadeti ne plasiraju u jedinstvenu hrvatsku ligu.
– Istina, to je propuštena prilika i takve stvari nam se kao klubu ne smiju događati. Osim toga, moramo se svi zajedno više angažirati da privučemo što više djece, da ih što više izabere košarku, a ne rukomet, vaterpolo, odbojku.. A moramo se i raširiti po okruženju i pronalaziti klince od 14 – 15 godina te nastojati da naši mlađi uzrasti igraju što više natjecanja protiv inozemnih vršnjaka da vide stanje u realnom svijetu i spoznaju sebe u odnosu na njega. Tako će, kada ih netko nadigra, nadskače i pretrči, shvatiti da trebaju mnogo raditi.
S obzirom na to da je naglasio da je primarni cilj prve momčadi učiniti sve da ostane u prvoj ABA ligi, kakvo je Čizmino stajalište oko sudjelovanja hrvatskih klubova u toj regionalnoj ligi?
– To je kompleksno pitanje oko kojeg se lome koplja. S jedne strane nam je potrebna ABA liga radi svih onih jakih utakmica, a s druge strane moramo imati dobre odnose i s našim nacionalnim savezom koji je protiv te lige. Za mlade je igrače dobro da igraju utakmice sa Zvezdom i Partizanom, ali tu dolazimo do pitanja kako će se oni razvijati ako gube po 30, 40 razlike. S druge strane, igrač se neće razvijati ni ako pobjeđuje s 30, 40 razlike.
Kad smo već kod razvoja mladih igrača, Teov sin Leo zarana je napustio Hrvatsku.
– On je otišao s nepunih 15 godina jer su ljudi iz Seville bili zainteresirani, a nama je to odgovaralo jer ondje i dalje vrijedi pravilo da onaj tko provede tri razvojne godine u nekom španjolskom klubu u toj zemlji može igrati kao domaći igrač, netko s njihovim sportskim državljanstvom.
A Leu je pečalbarenje na neki način u krvi jer je kao dijete "pratio" očevu igračku karijeru, koja se protezala od Slovenije preko Izraela i Turske do Belgije. A isto je prolazila i kći Sanja, odbojkašica, koja je studirala u Americi.
– Samo jednu moju gastarbajtersku igračku sezonu supruga nije bila sa mnom i to je ona posljednja, u Turskoj, pa je tako kći Maja već s nekoliko mjeseci počela živjeti u Sloveniji. Leo je pak rođen u Izraelu, prohodao je u Turskoj, a kao dječarac živio je i u Belgiji.
Iz igračkih godina Teo baštini prijateljstvo s trenerom koji će s Rusijom i Makabijem biti prvak Europe, a s Cleveland Cavaliersima NBA finalist.
– Dok sam igrao za Hapole Galil Elyon, trener mi je bio David Blatt koji me cijenio jer sam ja bio 100 posto usredotočen na ono što je on od mene tražio i cijenio je to. Treneri vole igrače koji to imaju u osnovi svog ponašanja i oni kao takvi mogu proći na višoj razini od procijenjene. Ono što je meni bilo neobično kod Blatta jest da smo se družili i izvan dvorane, meni je tada bilo neobično da s trenerom idem na kavu ili čak i na večeru. On je bio toliko slatkorječiv da bih se, kada bi me hvalio, osjećao neugodno, no on je odgojen u Americi i imao je taj specifičan način ophođenja. Kad se već znalo da prelazi u Makabi, igrali smo protiv njegova budućeg kluba, a ja sam zabio osam ili devet trica i on je bio izvan sebe, kao da ih je on pogađao.
Prijatelj s Davidom Blattom
Zbog multiple skleroze Blatt više nije trener, ali dobro funkcionira. A trener više neće biti ni naš sugovornik. Barem su mu takvi planovi.
– Želim ostvariti ono što sam zamislio u Splitu, a za to će mi trebati neko vrijeme. Obećao sam ovim ljudima da neću otići na prvu, a poznat sam kao tvrdoglav čovjek. I zato se za pet šest godina ne vidim više kao trener jer bila bi to prevelika rupa u trenerskom poslu pa ne bi bilo realno da dobijem posao na višoj sportskoj razini.
Na najvišoj igračkoj razini, a to je NBA liga, rade i zarađuju naši najbolji košarkaši među kojima se nalazi i Čizmićev laureat u izboru za košarkaša godine.
– Moj izbor je Bojan Bogdanović jer na NBA parketima zabija s lakoćom, o čemu govori i njegov prosjek od 18 koševa po utakmici. On je igrač koji brzo pronađe svoju formu i u tome ga ne sprečavaju usputni problemi. Treći mi je izbor Zubac koji za teškog centra ima sjajnu mobilnost, odlično pokrivanje reketa. To je igrač za 10 godina NBA košarke, možda i više.
U Teovu su izboru i dvojica povratnika iz NBA lige, a s njima u društvu je i prvak Europe Simon.
– Hezonji sam dao visoke bodove jer je primjer tjelesno moćnog igrača koji je puno prošao i potom se skrasio kod trenera koji mu vjeruje, a to je Perasović. Simon je prvak Europe i zagrebački španer koji ima iznimno razumijevanje igre, a zna i zabiti kada je frka i panika. Žižić je na Zubčevu tragu i ja bih volio da se vrati u NBA ligu – zaključio je Teo Čizmić.
Teo ima dva naslova prvaka Europe
Kao igrač (205 cm) Teo Čizmić bio je član one Jugoplastike koja je osvojila tri naslova prvaka Europe. Doduše, na popisu igrača bio je kod prvog i trećeg trofeja, ali ne i drugog, jer te je godine bio u vojsci.
– Od sva tri naslova najveću vrijednost ima onaj treći, osvojen s Kukočem, ali bez Rađe, Sobina i Ivanovića, jer nam se osuo igrački kadar pa je osvajanje toga bilo znanstvena fantastika. No trener Pavličević to je jako dobro posložio, baš kao i Maljković kod ona dva prethodna naslova. A s trenerom kao što je Božo, koji traži uvijek nešto više, ubrzano odrastaš. Takvi teški treninzi nedostaju današnjim naraštajima.
Čizmićevih 5
1. Bojan Bogdanović (Utah Jazz) - 10
2. Mario Hezonja (Unics Kazan) - 7
3. Ivica Zubac (LA Clippers) - 5
4. Kruno Simon (Anadolu Efes) - 3
5. Ante Žižić (Makabi) - 1
>>> Splitska legenda o izboru za najboljeg unazad 50 godina