Lijep je osjećaj probuditi se s osmijehom na licu. Za razliku od onog trulog osjećaja poslije prošle utakmice zbog nekoliko onih koji sebe nazivaju navijačima, na ovoj je utakmici skoro sve bilo kao izmišljeno.
Za razliku od prošle dvije utakmice, ovoga puta se na poznatom mjestu gledanja okupilo jako puno ljudi. Vjerojatno je tome razlog što je utakmica počinjala u 21 sat i u srijedu je bio neradni dan pa su ljudi odlučili opustiti se i, naravno, podržati svoju reprezentaciju.
Iako je bilo više ljudi i svi su bili opušteni, još uvijek se osjećao onaj neki mali strah da opet utakmica neće u nekom trenutku biti prekinuta, a onda bismo stvarno bili izbačeni s prvenstva i valjda sljedećih sto utakmica igrali bez publike.
No, dobro je što je sve prošlo u najboljem redu i bez problema, osim, naravno, za Španjolce kojima smo pokazali kako se velikim srcem i zalaganjem na terenu dođe do pobjede. Iako smo bili oslabljeni i počeli smo utakmicu bez naših najboljih igrača, to je bio samo razlog više da se ostali igrači s manjom minutažom pokažu i naravno dokažu.
Da posao protiv Španjolaca nije bio lak, dokazuju i kokice koje su od nervoze vrlo brzo nestale. Njima svakako treba isto čestitati jer su protivnik koji će iskoristiti svaku grešku pa su tako i iskoristili naše pomanjkanje koncentracije na početku i poveli. Puno puta se znalo dogoditi da se naša reprezentacija raspadne poslije tako rano zabijenog gola i povuče u obranu, ali ovoga puta su napravili suprotno i počeli napadati.
Napad kao najbolja obrana
Kažu da je napad najbolja obrana (ne uvijek, naravno) pa se tako naš napad na španjolske redove isplatio i to prvo u 14. minuti kada je Rakitić, nakon pogreške Španjolaca, uspio pucati na gol i pogodio stativu. Trebalo je malo da lopta uđe u gol, ali, nažalost, nije. Nekako se od toga trenutka dignula radna temperatura naših igrača i počeli su sve bolje i bolje igrati i ne dopuštati toliko Španjolcima da se dodaju po terenu.
Nakon još par šansi, konačno se božica Fortuna okrenula na našu stranu i na kraju prvog poluvremena, na završetku akcije, Kalinić je majstorski, onako kao od šale, zakucao preko De Gee na gol. Poluvrijeme smo i mi iskoristili da pojedemo na miru pizzu, naručimo novu rundu i pripremimo se za novih uzbudljivih 45 minuta.
Bome je drugo poluvrijeme počelo i bilo je još napetije nego prvo. Dečki su stvarno pokazali da su još borbeniji i da se ne daju.
Papak Ramos kako bi rekao Ćosić
Kako je dosuđen penal za Španjolsku još mi nije jasno jer iz par kuta snimke se vidjelo da nije bilo dodira, ali opet sudac je tu i on ima pravo na svoje procjene i odluke. Za izvođenje penala se našao veliki Ramos koji skoro uvijek pogađa. Našeg Danijela neće čekati lak posao.
Ramos se namjestio, čula se zviždaljka, a mi smo svi zašutjeli i na tih par sekundi prestali disati i treptati. ZUM i obrana! TOOO! Subašić je obranio! Sreći nije bilo kraja. Opet smo u igri i ne damo Španjolcima da nas uzdrmaju. Nakon obrane se vidjelo da su Španjolci vidno rastreseni i da gube koncentraciju. To nije ono što su očekivali.
A nisu očekivali ni 87. minutu u kojoj im je Perišić zabio drugi gol i ponovno cijelu naciju, koja je gledala nogomet, učinio ponosnom. Tih par minuta do kraja se činilo kao vječnost, ali kada se ponovno čuo taj dugi zvižduk, znao se pobjednik.
Mislim da ne trebam spominjati da je po završetku utakmice počelo jedno opće slavlje koje se nastavilo po ulicama i, za neke, do dugo u noć.
Istini za volju trebao je biti ponovljen penal jer je Subašić prerano istrčao sa linije. Ali ako ćemo da kraja sa istinom penala nije ni bilo. Dakle, pravda je pobijedila! Sreća prati hrabre!