Šuker kaže da je u 2014. ostvaren veliki uspjeh. Što bi onda bio neuspjeh?

- Iza nas je bogata godina za naše reprezentacije. Uspjesi naših reprezentacija posljedica su dobrog rada u klubovima i uspješnog vođenja reprezentacija. Hrvatska je i dalje prepoznatljiva nogometna sila. Radit ćemo maksimalno kako bi to ostala i u budućnosti usprkos svim izazovima - direktne su riječi Davora Šukera, koji ipak zaslužuju da ih se pomnije analizira, tj. koliko su pojedine reprezentacije ostvarile zadane/očekivane ciljeve.

Da bismo to napravili, potreban je pregled i postavljanje u perspektivu onoga što su tijekom 2014. napravile redom A-reprezentacija, mlade reprezentacije U-21, U-19 i U-17 i ženska reprezentacija. Kako i Šuker sam spominje – uspjesi su postignuti na svim nogometnim razinama - tako i analiza mora biti široka. Neće biti obuhvaćena futsal reprezentacija, jer je riječ o drugom sportu i donekle drugoj logici razvoja.

A-reprezentacija

Hrvatska je reprezentacija tijekom godine upisala sedam pobjeda, dva remija i tri poraza (Argentina, Brazil, Meksiko), što je gledajući prosječna očekivanja i posljednjih nekoliko sezona – prosječan/očekivan rezultat. Na Svjetskom prvenstvu, najvećem događaju u nogometu, reprezentacija upisuje jednu pobjedu protiv Kameruna i dva poraza, protiv Brazila i Meksika, te propušta proći skupinu. To nije bilo postavljeno kao cilj, ali ako se pogleda kako su primjerice kladionice postavila Hrvatsku kao blagog favorita u odnosu na Meksiko i Kamerun, onda se može reći da je reprezentacija blago podbacila.

Osim toga, na Fifinoj smo ljestvici pali na 19. mjesto što je najlošija pozicija još od 2005., koja i nije toliko bitna što se samih rezultata tiče, ali je iznimno važna što se tiče renkinga reprezentacije. Stoga, u tom je pogledu napravljen korak unazad. Također, Hrvatska ponovo, niti u 2014. godini nije pobijedila niti jednu reprezentaciju koja je ispred nje na Fifinoj ljestvici, čime je nastavljen negativni trend u tom pogledu (posljednja pobjeda Hrvatska protiv velike reprezentacije u službenim utakmicama bila je ona protiv Njemačke na Euru 2008.).

Pozitivna strana priče dobar je početak kvalifikacija za Europsko prvenstvo, koji je nastavljen i u 2015. godini, čime Hrvatska spada u red reprezentacija koje su najbolje, uz četiri pobjede (Malta, Bugarska, Azerbajdžan, Norveška)  i jedan remi (Italija). Osim toga, među bitne igrače reprezentacije uspješno je uključeno nekoliko novih igrača (prije svih Subašić, Brozović i Kramarić), kao i nekoliko kojima se uspješno proširio kadar (uglavnom iz 'riječkog bazena'). Ovaj se segment može ocijeniti pozitivno; iako su pobjede ostvarene protiv reprezentacija daleko manjeg renomea (o čemu svjedoči i Fifina ljestvica), uvjerljivost i gol-razlika ono je što je iznad očekivanja.

Zbirno, na Svjetskom smo prvenstvu ostvarili blago ispodprosječan rezultat, na Fifinoj ljestvici smo zabilježili najveći pad od 2005. (što je vrlo važno zbog rangiranja prilikom kvalifikacija za Svjetska prvenstva) što bi se mogao pokazati kao velik problem, dok smo kvalifikacije za Euro započeli vrlo dobro, uz integraciju nekoliko novih igrača.

U-21 reprezentacija

Niko Kovač je tijekom kvalifikacija za Euro, u 2013. ostvario sjajne rezultate na kormilu mlade reprezentacije (četiri čiste pobjede, uključujući i one u gostima kod Ukrajine i Švicarske), koje su bili razlog za izniman optimizam, uključujući i nekoliko vrlo nadarenih igrača spomenute generacije koji su u međuvremenu postali i A reprezentativci (Brozović, Rebić, Vrsaljko, Livaja, Pjaca, Jedvaj, Pašalić...). Kovač je krajem 2013. postao izbornik A-selekcije, a njegov je posao naslijedio Nenad Gračan. Nakon što je u 2013. ostvario pobjedu protiv Latvije te domaći poraz od Švicarske, krenuo je ključan dio kvalifikacija u 2014. godini.

U 2014. godini Gračan je okončao kvalifikacijsku grupu na prvom mjestu ispred Ukrajine, s kojom je remizirao na domaćem terenu. Osim tog remija, Hrvatska je poražena u prijateljskoj utakmici protiv Slovenije, te je remizirala protiv Crne Gore 0:0. Najvažniji susreti generacije odigrani su protiv Engleske, u odlučujućim susretima za Euro.  Bez nekoliko igrača koji su činili važne karike tijekom kvalifikacija (prije svih Brozović, Vrsaljko i Jedvaj) Hrvatska je izgubila oba susreta protiv Engleske, oba rezultatom 2:1. U Engleskoj je najbolji igrač Hrvatske bio vratar Livaković, a Englezi su bili značajno bolja momčad na terenu. U uzvratu zapravo slična priča, relativno rutinska pobjeda Engleza, bez većeg pritiska ili inicijative hrvatske reprezentacije. Dojam nakon dvije utakmice; Engleska zasluženo prošla, prednost od dva pogotka je zaslužena, a mogla je biti samo veća.

Gračan je u 2014. ostvario dvije pobjede (kv. Latvija i prijateljska protiv Norveške), dva remija (kv. Ukrajina i prijateljska Crna Gora) te tri poraza (Engleska x2, Slovenija), te izgubio ključne susrete protiv Engleske, bez da se vidio pomak u igri u odnosu na ono što mu je ostavio Niko Kovač. Stoga, gledajući igre u kvalifikacijama za Euro tijekom 2013., 2014. predstavlja korak unazad, kako rezultatski, tako i igrački. Točnije, Gračan je u svakom pogledu odradio lošiji posao od Kovača. Pozitivna strana priče je afirmacija nekolicine igrača u A-selekciju, iznimno je negativno što se nismo plasirali na Euro, te da smo poraženi u oba susreta protiv Engleza, bez igračkih pomaka unaprijed.

U-19 reprezentacija

S obzirom da je reprezentacija bila označena kao 'najtalentiranija u posljednjih 10 godina', a očekivanja bila velika, za pretpostaviti je kako je cilj morao biti postavljen visoko; dakle plasman na Euro 2015 u Grčkoj. Osim domaćina, tamo se moglo kvalificirati još sedam reprezentacija, a Hrvatska je prije izvlačenja skupina bila rangirana na 9. mjestu. Uzevši u obzir visoki renking te nekoliko igrača za koje smo sami odredili (pri tome i sam HNS) kako mogu postati svjetske klase (Ćorić, Balić, Brodić, Roguljić, Vlašić...), plasman na Euro morao je biti postavljen kao očekivano postignuće.

Tijekom 2014., odigran je čitav niz prijateljskih susreta, među kojim ima i dobrih rezultat poput pobjede protiv Italije, ali i nešto lošijih poput poraza protiv Azerbajdžana, ali ono bitno odigrano je tijekom kvalifikacija. Prva grupa igrana je u Hrvatskoj, uz dvije pobjede (Island, Estonija) i jedan remi (Turska), te ostvareno prvo mjesto. Tim se rezultatom Hrvatska plasirala u dodatne kvalifikacije Elitne grupe, u skupini s Italijom, Austrijom i Škotskom. Sam prolazak do Elitne skupine, čime je zaključena 2014. godina, treba smatrati uspjehom.

Međutim, na samom početku 2015., prije Skupštine, 'najtalentiranija' generacija bez ijedne je pobjede ostala bez Eura, a dodatni minus bodovi moraju ići na konto Romea Jozaka, zbog izjava poslije utakmice. Najbolju reakciju, koja ne zahtjeva dodatna objašnjenja, na njegove riječi dao je Stanko Poklepović:

- Zašto ne pišete o Jozaku, koji je rekao da naši igrači nemaju karakter? Kako ga nije sram? Kako nije dao ostavku nakon onakvih rezultata i izjava.

U-17 reprezentacija

U godini kvalifikacija za Euro, Hrvatska je na početku bila postavljena kao 14. nositeljica, uz napomenu da se dosad generacija U-17 samo dvaput u prošlosti kvalificirala na Euro. Stoga, plasman na Euro treba promatrati kao rezultat iznad očekivanja i popriličan uspjeh. Tijekom 2014. godine, Hrvatska nije doživjela niti jedan poraz te je kao prvoplasirana momčad prošla skupinu s Mađarskom, Izraelom i Kazakhstanom, te se plasirala u Elitnu skupinu. Nejasno ostaje zašto je Luka Pavlović, izbornik koji je ostvario taj rezultat, ostao bez posla, uz objašnjenje 'kako nije mogao napraviti korak unaprijed'.

Iako su odigrane u 2015., treba spomenuti i nastavak kvalifikacija. Naime, Hrvatska je redom uz tri pobjede prošla i Elitnu skupinu te se plasirala na Euro, što je uspjeh iznad očekivanja. Stoga, U-17 reprezentacija zapravo je i jedina koja je ostvarila rezultat značajno iznad renkinga i renomea.

Ženska reprezentacija

Ženska je reprezentacija igrala kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, koje je tijekom protekle godine okončala na četvrtom mjestu, iza Njemačke, Rusije i Irske, a ispred Slovenije i Slovačke. Pritom, ostvareno je šest poraza, dva remija i dvije pobjede. Pozitivno je da su pobjede ostvarene baš u protekloj godini, doma i u gostima protiv Slovenije.

Negativno ostaje da je ženski nogomet i dalje 'građanin drugog reda', bez jasne perspektive da u budućnosti dođe i blizu bilo važnosti ili rezultata 'muškog kolege'. No, to je prije svega stvar rada na popularizaciji i infrastrukturi, što nije tema ove analize.

Zbirno, U-17 reprezentacija ostvarila je sjajan rezultat (računajući početak 2015.), A muška i ženska reprezentacija odigrale su u skladu s očekivanjima, uz blage pomake unaprijed, dok su U-21 i U-19 reprezentacija napravile korak unazad i manje od očekivanog. Od velikih natjecanja, na Euro se plasirala samo U-17 reprezentacija, a na dobrom je putu i A-reprezentacija. Od mladih selekcija, ne nazire se da će Hrvatska tako skoro igrati na Olimpijskim igrama, što se cijelo vrijeme spominje kao cilj.

Teško je stoga vidjeti razlog za prozvati 2014. uspješnom sezonom za hrvatske nogometne selekcije, puno prije ona je tek prosječna. Jedino kako se može godina prozvati velikim uspjehom je ako se na stvari gleda s iznimno nisko postavljenom ljestvicom, ali to nikad i nikako ne smije biti cilj saveza čiji su se dužnosnici tijekom Skupštine toliko busali o prsa i govorili o slavnim uspjesima. Za kraj pitanje; ako je ovo veliki uspjeh, što bi se onda moralo dogoditi da godina bude neuspjeh?

>> Mourinha sam odbio, a Kovač nije zaslužio napad. Želio sam da Rijeka osvoji Kup...