Arsenal je jedan od velikih klubova engleskog nogometa, no i topnicima se znala dogoditi da pogriješe o odabirom igrača. Među najgorim pojačanjima u povijesti našao se i Davor Šuker za kojega se navodi:
"Došao je kao Zlatna kopačka SP-a 1998., s velikim ugledom, ali postigao je svega 11 golova i nije izgurao Thierryja Henryja i Dennisa Bergkampa iz početnih 11. Prešao je u West Ham 2000."
Tko se još našao na listi najvećih promašaja, pročitajte na portalu Goal.com.
Kao prvo, razdvojimo Šukerove sposobnosti kao igrača i one kao sportskog djelatnika. Kao igrač bio je i ostao fenomenalan, ništa to ne može umanjiti. Naprosto ga je bilo lijepo gledati kako postiže one silne golove. Naravno da pred kraj karijere popušta i motivacija i snnga i treninzi se prorjeđuju, ali bio je izvrstan igrač. Kao sportski dužnosnik sušta suprotnost. Prvo nije svoj, nema svoje ja, radi kao marioneta i potpuno je izgubio bilo kakav ugled. Sramoti se svakog dana, druži se s kriminalcima iz sportskog svijeta, privlači ga moć stečena ne u sportu već na kladionicama i namještanju rezultata i to je glavni motor njegove moralne propasti. Naprosto je žalosno gledati ga u što se pretvorio, bez stabilne obitelji i s kockarskim ambicijama, sramoti nas ovako javno sve u Hrvatskoj, kao narod, kao vjernike, kao ljubitelje sporta. Šteta za njega osobno, mogao je ostati u našim srcima kao nogometna legenda. Ovako je samo još jedan od nemoralnih ljudi koji oko sporta traže svoje potvrđivanje ali ih nemoral uvijek odvuče tamo gdje ne treba.