Posljednjih dana nacija se pita gdje je Davor Šuker, kao da je to sudbinsko pitanje. Kocka u Las Vegasu. Leži na plaži negdje na Karibima s kubanskom cigarom u ustima. Navodno putuje u Bangkok na nekakav kongres Fife... Ugovara nove prijateljske utakmice u Londonu. Gdje je brend, kako sam za sebe voli reći?
Moram priznati da me to uopće ne zanima. I ne vidim u tome neku preveliku “đevu”. Naši portali bore se tko će ga prvi locirati, podmeću slike i utrkuju se da što prije pronađu izgubljenog centarfora. No, smeta mi što se bavimo trivijalnostima, što prečesto ne želimo proniknuti u bit problema. A njih je u našem nogometu i previše i zato me zanima što radi predsjednik HNS-a Davor Šuker, najveći nogometaš kojeg je ova mala i uglavnom nesretna zemlja imala na poziciji prvog čovjeka nogometnog saveza.
Mamac je bila Uefa
Zdravko Mamić ili veliki vođa nogometne organizacije, iznimno vješt u procjeni podobnih ljudi, Igoru Štimcu, koji je želio osvojiti nogometnu kuću, suprotstavio je Davora Šukera. Znam, bio je Vlatko Marković još živ, no u toj borbi kao promidžbeni adut broj jedan maksimirski gazda gurao je u prvi plan Davora Šukera. Najbolji centarfor koji je ikada hodao ovim prostorima, svjetski poznat, vjerojatno najzvučnije ime kockastih, odgovarao je Zdravku Mamiću po mnogim kriterijima.
Trebala mu je nogometna faca koju poznaju Fifa i Uefa, autoritet i u samoj nogometnoj kući, izbornicima, igračima, ali i svim ostalim funkcionarima. Trebao mu je zapravo savršen paravan iza kojeg će prvi čovjek nogometnog kluba iz Maksimirske 128 voditi nogometnu organizaciju.
Koji je glavni cilj i motiv Davora Šukera da postane predsjednikom nogometnog saveza? Zlobnici će reći da je jedan od problema financijske naravi, premda to nije pozicija na kojoj bi se mogao financijski spasiti. Pogotovu zbog svoje rastrošnosti.
Jedino što ga zanima jest da bude prvi Hrvat član Izvršnog odbora Uefe. Legendarni broj 9 želi uhljebljenje u Nyonu, funkciju koja nije toliko istaknuta, ali je i te kako važna. To je funkcija za koju znanje nije neophodno, već je to ponovno, što Šukeru nije strano, služenje drugima u vlastite svrhe. I Michelu Platiniju, predsjedniku Uefe, koji je također kalibar sličan Mamiću i Šukeru, odgovara da u Zagrebu ima jedno poznato ime. Koje će u nogometnom svijetu ipak nešto značiti. No, bitnije je da ima sigurnog saveznika. Slične sklonosti imao je i pokojni predsjednik HNS-a Vlatko Marković koji nije mario za “unutrašnju politiku” nogometne organizacije, koji je tjerao samo “vanjske poslove” i bio siguran glas svojedobno Johanssonu a kasnije Platiniju. Za nogometne probleme, kojih je bilo pregršt, Marković uopće nije mario, ali je imao Zorislava Srebrića, vjernog i poslušnog suradnika koji je bio pravi nogometni djelatnik. Premazan svim mastima, Srebrić je odanim i napornim radom uspio osiguravati Markoviću nove mandate.
Što je Mamić zapravo želio dobiti postavljanjem na predsjedničku funkciju Davora Šukera? Stabilnost u odnosima Uefe i HNS-a te svu slobodu ključnih i najvažnijih odluka koje će u svom laboratoriju iskemijati, a Davor Šuker ih na kraju provesti. Što se nogometne reprezentacije tiče, i kontrolu nad izbornikom. Jer, naravno, veliki vođa je tijekom godina stvorio savršeni model. Izbornici i predsjednici brižljivo su pazili na to tko će biti pozvan pod nacionalnu zastavu, tko će igrati u reprezentaciji. I kada bi negdje zapelo u cijelom projektu – igrači igraju, prodaju se, reprezentacija pobjeđuje i odlazi na velika natjecanja, na kojima su igrači u dodatnom izlogu – pojavio bi se – Felix. Sreća u posljednjim dodatnim kvalifikacijama bila je toliko velika da bi Island preskočio i HNS-ov taksist iz Velike Gorice koji ima trenersku diplomu.
U cijelom modelu Davor Šuker je na početku svog predsjedničkog mandata pokušao neke odluke donositi i sam. No, veliki vođa je u HNS svojedobno postavio i svoju marionetu Damira Vrbanovića, koji s uredom u Maksimirskoj 128 ima otvorenu konferencijsku liniju. I kada je Šuker to shvatio, više nijednu odluku nije donio bez konzultacija. U prvo je vrijeme svoga mandata dosta vremena provodio u Rusanovoj, a kasnije, kada se HNS preselio, i na Radničkoj cesti. Neki njegovi tadašnji suradnici svjedoče da se Šuker zanimao za sve, da se petljao i u najmanje sitnice. Da je ulazio u godinama uređene odjele saveza te pokušavao raditi i tuđi posao. Stvarao je atmosferu kaosa u kojem se ne zna tko je za što kompetentan. Jedan od najbanalnijih primjera je i pogreška u procjeni određivanja ulaznica. Primjerice, za Maltu su cijene bile kao da igramo s Njemačkom, i to nakon što je postala svjetski prvak. No, Šuker nikada nije bio senzibiliziran s običnim svijetom. On ga nije zanimao, osim što je kao igrač volio da mu se navijački puk klanja.
Bijeg od politike
U političkom smislu, iako je vodio Mamićevu bitku s Jovanovićem i Josipovićem te kao igrač, zajedno sa Zlatkom Bagarićem, šefom zagrebačkog kriminalnog podzemlja, posjetio grob poglavnika Ante Pavelića u Madridu, Šuker je ipak bio toliko inteligentan da nije ušao u pakt s desnicom. Jedan će detalj to oslikati. Kada su ga u Rijeci prije dvije godine, desetak dana prije oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču, braniteljske udruge tražile da im omogući za vrijeme utakmice Hrvatska – Selekcija PHNL-a transparent potpore generalima, nije to dopustio. Osudio je tada i izjave tadašnjeg izbornika vatrenih Igora Štimca o toj temi. Znao je Šuker da politikantstvo ne prolazi u Nyonu i Zürichu. Pa nijednom riječju nije pokušao zaštititi Josipa Šimunića zbog njegova “Za dom” te nije želio povući svoje veze kako bi Fifa prema Joeu bila milostiva. I u odnosima s prvim susjedom Srbijom, uoči kvalifikacijskih ogleda za nastup na SP-u u Brazilu, Šuker nije napravio pogrešan korak. Naravno, i u tome je pronicav. Dobri odnosi sa Srbijom mogu mu samo pomoći na putu prema cilju – fotelji člana Izvršnog odbora Uefe.
Mamiću je u prvo vrijeme odgovaralo da je Šuker manje u HNS-u, da ga nema na izvoru događaja, ali sve do trenutka kada se Zdravko Mamić suočio sa svojim najvećim problemom – navijačima koji ga ne žele. Sve je to kulminiralo u posljednja dva tjedna. Kada je ulica odlučila baciti bombu pod bratstvo Mamića i Šukera. A Šukera već nekoliko mjeseci nema u Zagrebu, luta svijetom daleko od stvarnosti. Pojavila se i priča da troši novac HNS-a, što kao predsjednik može, iako, naravno, ne bi bilo pošteno. A taj HNS je država u državi i Davor Šuker nikomu neće podnositi račune koga je i kamo vodio i na čiji račun i da li se “kotač sreće” okreće njegovim novcem ili novcem HNS-a.
Nekadašnjem centarforu kockastih nije strano Splićanima pokazati srednji prst. Jer znamo što misli o igranju reprezentativnih utakmica u Splitu te što zapravo misli o splitskom Hajduku. To je svojedobno učinio i kao nogometaš, a protekli tjedan i kao čelni čovjek HNS-a ne pojavivši se i ne reagirajući nakon što derbi nije igran. Kao da je u vremeplovu, kao da ima na sebi Dinamov plavi dres s brojem devet. I kada je svojedobno lobirao u gradu podno Marjana, savez je pokušavao sklopiti s ljudima iz RNK Splita.
Još jedan detalj portretirat će Šukera. Kada je trebao postati počasnim građaninom Osijeka, na noge se digla Kohorta, navijačka skupina istoimenoga kluba iz grada s Drave. I to navijači koji su mu kao golobradom mladiću skandirali ime kada je nosio dres Osijeka u prvoj ligi bivše države. Dakle, kada vas otkriju u vlastitu dvorištu tome se nema što dodati.
Legendarna devetka i nije postavljen na čelo HNS-a da bi raščistio probleme u nogometnoj organizaciji i vodio ga na pošten i častan način. Jer ljudi koji ga godinama vode i dobro od njega žive nemaju s moralom, poštenjem i časti baš nikakve veze. Baš kao i aktualni predsjednik, jer ne postoji društvena organizacija u ovoj zemlji iz čijih je redova više dužnosnika u više od dva desetljeća završilo iza rešetaka.
Tako će Davor Šuker, koji neće još dugo voditi Hrvatski nogometni savez jer se glavnom gazdi popeo na vrh glave, vjerojatno ostati zapamćen kao najveći hrvatski nogometaš svih vremena, ali, na njegovu žalost, i kao najgori predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza. Ako ga uopće možemo nazvati predsjednikom.
>> Ćiro: Šuker je nestao dok kuća gori, zbog toga ne mogu biti uz njega
>> Šuker je bivši, Štimac je ponovno kandidat: Još 2010. imao sam predsjednički program
bio je vlasnik jedne trecine gradske banke... nije lipe poslao u os za vrijeme rata.. zivio je s njim u spaniji za rata deklarirani osjecki cetnik... nije smio krociti u os sve dok je pajo boras bio ziv..