Kako se bliži početak Europskog rukometnog prvenstva, sve se glasnije razmišlja što može nova hrvatska reprezentacija. Neki misle da je polufinale nedostižno, dok drugi razmišljaju kako se možemo umiješati u borbu za medalje. Činjenica je da imamo nešto laganiju skupinu i da bismo s četiri prenesena boda za polufinale morali dobiti Poljsku ili Francusku. U ovom slučaju Francuska je možda bolja prilika jer im nedostaje velik broj igrača (Accambray, Barachet, Fernandez, Porte). Poljska je domaćin i napravit će sve da uđu među četiri najbolje reprezentacije.
"Izdao" nas tek pivot
Ono što je zanimljivo, hrvatska je uz dansku reprezentacija koja u početnoj postavi ima čak šest igrača koji igraju Ligu prvaka. Svih sedam ima tek Španjolska (Perez, Tomas, Ugalde, Canellas, Maqueda, Entrerrios, Aguniagalde). Naša postava je sljedeća – na vratima Mirko Alilović (Veszprem), na krilima Štrlek i Čupić (oba iz Kielcea), u vanjskoj liniji Duvnjak (Kiel), Karačić (Vardar) i Kopljar (Barcelona). Tek nam prvi kružni napadač ne igra Ligu prvaka, a to će biti Marino Marić (Melsungen) ili Ilija Brzović (Hamburg). Na popisu od 20 igrača koji se trenutačno nalaze na pripremama u Ivanić-Gradu samo petorica ne igraju Ligu prvaka. Uz Brozovića i Marića to su još Mario Vuglač (Katar), Jakov Gojun (Füchse) i Marko Mamić (Dunkerque).
Od kandidata za medalju Francuska ima petoricu igrača svoje prve postave koji igraju Ligu prvaka (Omeyer, braća Karabatić, Narcisse i Guiogu), Poljska trojicu (Szmal, K. Lijewski, Bielecki), Island dvojicu (Sigurdsson, Petterson), Švedska četvoricu (Andersson, Kallman, Ekberg, Nilsson), Danska (Landin, Eggert, Lauge, Svan, Hansen, Noddesbo) šestoricu. Nama za kompletnu sedmorku nedostaje pivot, a Dancima srednji vanjski (Bo Spelleberg). Od šestorice naših igrača samo Marko Kopljar ne počinje u prvoj postavi svog kluba (Barcelona) u Ligi prvaka. Prednost ima Kiro Lazarov. Ostali su bitni kotačići u svojim momčadima. Posebice Domagoj Duvnjak i Igor Karačić bez kojeg Kiel, osnodno Vardar ne mogu početi utakmicu.
Ako se vratimo u 2003. godinu, kada je Hrvatska postala svjetski prvak, u početnoj postavi tada smo imali samo četvoricu igrača koji su igrali Ligu prvaka. Trojicu u Zagrebu (vratar Valter Matošević, lijevi vanjski Blaženko Lacković i kružni napadač Renato Sulić). U Fotexu, današnjem Veszpremu, igrao je Mirza Džomba. Te sezone Zagreb je ispao u četvrtfinalu od Montpelliera (28:28 u Ledenoj dvorani i 25:34 u gostima), dok je Fotex izgubio u polufinalu od Portlanda (30:26 doma, 20:28 u gostima).
Kad bi se ponovio Portugal...
Trojica igrača prve postave iz Portugala koji nisu igrali Ligu prvaka bili su Ivano Balić i Nikša Kaleb koji su igrali u Metkoviću, te Pero Metličić koji je igrao u španjolskom Ademaru.
"Portugalci" s novim, gotovo nepoznatim izbornikom ispraćeni su sa žaljenjem. Kako bi moglo drukčije kada su godinu dana ranije bili posljednja momčad na Europskom prvenstvu. U kvalifikacijama za SP protiv Češke reprezentaciju je gledalo 200 ljudi u Kutiji šibica i još se ozlijedio Zvonimir Bilić, prvi šuter reprezentacije. No, golobradi mladići napravili su čudo i na kraju osvojili zlato.