Srednji branič Zagreba, Denis Kolinger (21), igra svoju treću prvoligašku sezonu. Ljetos je uzburkao nogometne vode odbijanjem poziva za nastup u mladoj reprezentaciji Hrvatske (do 21. godine), a razlog je bio doista bombastičan:
– Želim igrati za Njemačku, samo me to zanima! Rođen sam u Njemačkoj, Hrvatska mi je draga, ali ipak ne kao Njemačka – rekao je tada Kolinger.
Ali, nekoliko mjeseci poslije promijenio je stav i već je odigrao dvije utakmice za Hrvatsku. Izbornik Nenad Gračan lijepim riječima govori o njemu:
– Moderan je srednji branič i iznenađujuće je hitar za svoju visinu (197 cm, op. a.). Nastavi li se tako razvijati, pred njim je lijepa karijera – smatra Gračan.
A o razlozima promjene stava i prihvaćanja Gračanova poziva, Kolinger kaže:
– Stvarno volim Njemačku i san mi je igrati u Bundesligi. No, svjestan sam realnosti, znam da bi bilo jako teško doći do elfa, pa sam prihvatio Gračanov poziv i odlučio sam igrati za Hrvatsku, pomoći ću u kvalifikacijama. A kad sam ljetos odbio poziv, razlozi su bili i u ne tako lijepoj prošlosti. Naime, u vrijeme dok sam bio pozivan za hrvatsku reprezentaciju do 17 i 18 godina, bilo je dosta nepravde u odabiru igrača i to me pogodilo... No, nakon razgovora s Gračanom odlučio sam prihvatiti poziv – kaže Kolinger.
Nakon pogotka Splitu, skinuli ste Zagrebov dres, a na podmajici vam je pisalo "Ein Team, ein Weg, einmalig"! To je slogan "bundesligaša" Hoffenheima...
– Da, veliki sam navijač tog kluba i time sam mu dao potporu! Ne znam je li bilo reakcija u Njemačkoj, netko mi je rekao da su ljudi u klubu doznali za taj potez.
Zašto baš Hoffenheim?
– Drag mi je to klub, iz sela od 3.000 stanovnika, a ima stadion kapaciteta 30.000 gledatelja i bori se za Europu. A i blizu je mog rodnog mjesta Malscha, kraj Karlsruhea. Uz Hoffenheim mi je draga i Borussia Dortmund, zbog fanatičnih navijača. Eh, da je djelić takvoga ozračja preseliti u 1. HNL... Zato su mi najdraže utakmice protiv Hajduka, kad 15-ak tisuća ljudi urla protiv tebe!
Kolinger je rođen u Njemačkoj gdje su mu roditelji radili. No, kad je Denis imao samo tri mjeseca, svi su se vratili u Stankovo, selo kraj Jaske, gdje i danas žive roditelji i sestra, a brata je posao odveo u Rijeku, pa u Njemačku. U Kranjčevićevu je došao prije osam godina, ima ugovor do 2018. i želi izboriti Europu...
– Dinamo mi je nakon Zagreba naš najdraži klub i svi mi govore da bih prije odlaska u inozemstvo trebao odigrati sezonu-dvije u Dinamu. Ali, ne opterećujem se time. Eto, baš u subotu igramo s Dinamom, trebaju nam ti bodovi u borbi za Europu i vjerujem da ćemo ostati neporaženi. A meni je najteže bilo igrati protiv Kramarića i Henríqueza, s kojim ću se opet boriti u subotu! Bit će teško, ali nikoga se ne bojim, spreman sam za još jedan okršaj s Čileancem, dobro ćemo se "pohrvati". No, treba istaknuti da je Henríquez svjetska klasa – kaže Kolinger, naglasivši da mu je skok-igra najjači adut: – Baš se osjećam moćno kad se dignem u zrak, čini mi se tada kao da je cijeli svijet moj i da mi nitko ništa ne može! Inače, uzor mi je Mats Hummels iz Borussije Dortmund.
Zagreb je odigrao izvrsnu jesen, svi su vas stručnjaci hvalili, bili ste osvježenje Prve HNL odmah po ulasku u viši rang. No, na proljeće je uslijedio pad, i igrački i rezultatski. Zašto?
– Platili smo danak neiskustvu, mlada smo momčad i neke smo utakmice naivno izgubili (Lokomotiva 0:6, Slaven Belupo 0:4) pa nas je sve to malo uzdrmalo. No, vjerujem da smo se u zadnjim utakmicama uspjeli vratiti.
Kakva su primanja u Zagrebu?
– Načelno sam zadovoljan, iako ima zaostataka. Ali, svi znamo da je situacija u državi teška i strpljivi smo, predsjednik Dražen Medić sa svojim se ljudima trudi omogućiti nam normalan život nogometnih profesionalaca.
Tko je bolji trener – Medić ili Kopić?
– Ha, ha! Obojica su dobri, sjajno rade u tandemu!
Što biste radili da niste nogometaš?
– Ne znam, o tome nisam razmišljao.
Koju ste školu završili?
– Završavam večernju školu, srednju trgovačku, ostalo mi je još nekoliko ispita. Kad sam potpisao profi-ugovor sa Zagrebom, ispisao sam se iz redovne škole. To mi i nije teško palo, jer nisam volio učiti, ha, ha! Više me privlačila lopta. Ali, sigurno ću završiti školu do kraja ove godine. Ostanem li u Zagrebu...
Kao i većina Zagrebovih igrača koji nisu iz Zagreba, Kolinger živi u Zagrebellu, moderno uređenom kampu u Veslačkoj ulici. I nema primjedbi...
– Priviknuo sam se, zgodno je. Oko 15 igrača živi u Zagrebellu, kao braća smo! Idemo zajedno na kavu, hranimo se zajedno u klupskom restoranu, baš smo se zbližili i prava smo "klapa". I to je jedan od razloga naših dobrih rezultata.
Nedostaje li vam malo više privatnosti, koju biste imali da imate vlastiti stan?
– Zasad ne. Imamo zasebne sobe, kad želim biti sam, odem u sobu i imam privatnost. U slobodno vrijeme gledam utakmice, prošetamo se gradom, odemo na piće... Ili provodim vrijeme s djevojkom Ivanom, s kojom sam u vezi već godinu dana i presretan sam – rekao je Kolinger i na kraju posebno istaknuo: – Molim vas, napišite da mi je Ivana najveća potpora u životu i karijeri! Pomaže mi uvijek kad mi je teško. I odem li jednoga dana u inozemstvo, Ivana svakako ide sa mnom!
Nakon SP-a u Brazilu rekli ste da ste pratili samo Njemačku. A Hrvatska?
– Naravno da sam navijao i da Hrvatska prođe skupinu, ali kad je igrala Njemačka, onda smo svi doma drhtali! Svi u obitelji navijamo za "elf", obožavamo Nijemce.
A za koga bi navijali da igraju Njemačka i Hrvatska?
– Ha, ha! Bolje da to ne komentiram...