Festival trke, tempa, ritma, nešto poput utrke na 1500 metara, baš kao odlična uvertira u Hanžekovićev memorijal pred 5752 gledatelja u Maksimiru. To je bio derbi Dinama i Rijeke, dvije najjače momčadi u Prvoj HNL u ovom trenutku. Osim ako nas Gorica ne demantira do kraja prvenstva. U kakvom je nizu...
Tehnički gledano, bilo je puno više pogrešaka nego nekih naročitih poteza, mada je za pamćenje pogodak Momčila Raspopovića i nekoliko ubojitih ubačaja Poljaka Kadziora. Čovjek „centrira“ kao kiropraktičar Pavlović!
Možda je Dinamo ipak još bio malo ispuhan, više psihološki nego fizički, nakon onog s Young Boysima. A i nije se lako vratiti s 28 tisuća gledatelja na jedva nekih pet iako je suparnik barem na papiru bio atraktivan. I puno bolji nego u prethodnim utakmicama koje su izazvale jednu od najvećih kriza na Rujevici u eri Miškovića.
Rijeka je odigrala 'kekovski' borbeno i očito je urodila plodom trenerova terapija koja je uključila i kratkotrajno povlačenje u Maribor. Netko se našalio da bi možda trebao i više vremena provoditi u Mariboru ili čak voditi od tamo momčad, kao ranije Mišković klub iz Nigerije. U svakom slučaju Kek je s ovim bodom odnio pobjedu jer ipak je Dinamo kvalitetom debelo ispred, mada su neki od ključnih igrača poput Olma evidentno pali u formi.
Ipak, sasvim je jasno u kojem će smjeru ovo prvenstvo ići, ova Rijeka nema dovoljno snage da bi trajno vodila utrku s Dinamom, ali ima sasvim dovoljno kvalitete za drugo mjesto. Jedini „ali“ nosi Europska liga koja može oduzeti plavima nešto od snage i koncentracije.
U ovom trenutku to je najveći adut svih pratitelja u koje Hajduk, recimo, više ne spada jer ga je Gorica jučer spasila od pada u „zonu ispadanja“. I to je podjednako velik problem i za njegove navijače i za samu ligu. Kao i toliki broj stranaca koji ne čine neku razliku u našoj ligi, na što je ukazao izbornik Dalić, i u što smo se i jučer mogli uvjeriti.
U derbiju dva vodeća nismo vidjeli nijednog mladog našeg igrača koji djeluje da bi u perspektivi mogao biti važan član reprezentacije tako da jedva čekamo povratak More i ulazak Majera. Dok smo se opet mogli uvjeriti zašto bi, čak i da je Liga prvaka stigla u Maksimir, vjerojatno imala isti epilog kao i svaki put. No, i za uspjeh u prolaznoj skupini Europske lige Dinamo će morati pokazati dimenziju više nego što je pokazao jučer. Najmanje je borbenost sporna, kao i faza igre kad se brani.
Da, u mjesecima koji slijede Bjelica će vidjeti koliko posao u Maksimiru može biti zeznut. Olakšavajuća mu je okolnost što je ipak momčad nova, a za sve je potrebno vrijeme. Otežavajuća što današnji nogomet ne trpi čekanje.
>> Pogledajte i ekskluzivan razgovor s Yurijem Cortezom
Dinamu fali veznjak.., ali pun kufer mi je već kukanja nad Hajdukom, nevaljaju dugi niz godina.., Dinamo se podigne iz mrtvih kad tad, a Hajduk nikako , neka se zapitaju sami što je problem a ne da im Torcida tj ulica kroji pravdu ...