Davor Šuker zamislio je to kao vrhunac puta prema Brazilu. Utakmica s Belgijom trebala je odlučivati o pobjedniku skupine, ujediniti navijače, mobilizirati igrače..., biti spektakl. Dakako, pred punim Maksimirom.
No, Štimac i igrači porazom od Škotske pokvarili su predsjedniku sve planove. Vrhunac kvalifikacija odgodili su za studeni, samim time otpala je želja da kockasti u tom terminu zarade igrajući neku prijateljsku utakmicu, a najgore od svega je da utakmica s Belgijom – nikoga ne zanima! Pa zarade neće biti ni u petak, ništa od oko četiri milijuna kuna koliko bi došlo da se proda 35.000 ulaznica (50 do 250 kuna, ne računajući VIP).
Od ta četiri barem bi tri milijuna pripala savezu. Čini se da neće zaraditi ni trećinu od toga. Dva dana prije utakmice prodano je samo 8500 ulaznica. Istina, Hrvati (pogotovo Zagrepčani) ih kupuju u posljednjem trenutku (kad procijene hoće li pokisnuti i smrznuti se na 'komfornom' stadionu), ali ozbiljno prijeti da derbi skupine, sudar prvog i drugog, bude naša najlošije posjećena utakmica!
Raznim promotivnim akcijama u zadnji čas, za Štimčev kvalifikacijski debi s Makedonijom u Maksimir su dovučena 13.883 gledatelja. Wales je u Osijeku gledalo 17.500 ljudi, HNS je pametno postupio što nije poskupio ulaznice za Srbiju, no i da jest, posjet ne bi bio manji od 35.722 gledatelja, a uoči Škotske ozračje i najave (golijade...) privukle su 25.016 gledatelja.
I premda su kockasti još i te kako u igri za SP, prvi put u povijesti vlada ovakvo (ne)zanimanje za derbi skupine. Kronološki: u takvim je susretima Italiju (kvalifikacije za EP 1996.) i Dansku (98.) dočekao pun Poljud, a SiCG (2000.), Belgiju ('02.), Bugarsku ('04.), Švedsku ('06.), Englesku ('08. i '10.) i Grčku ('12.) pun Maksimir. Šuker i Štimac trebali bi se pitati zašto i sada nije tako. I smisliti neki drugi odgovor od "mediji su krivi"...