Kada je O-Sensei Morihei Ueshiba, užasnut besmislenošću ratovanja, nakon Drugog svjetskog rata modificirao ime i principe vještine do tada poznate pod nazivom aiki bujutsu, na umu je imao ideju stvaranja vještine koja će ljude povezivati, umjesto bezrazložno agresivne i destruktivne sile. Tako je nastao aikido – japanska borilačka vještina razvijena iz Daito ryu aiki jujutsua i kenjutsua, koja savršeno spaja miroljubivu filozofiju i izrazito djelotvorne, primjenjive tehnike.
Riječ aikido sastoji se od tri japanska znaka: Ai – ujediniti, Ki – duh i Do – put. Treći od znakova nije dio imena nimalo slučajno jer znači životni smjer mnogih koji su se pronašli upravo u ovoj vještini.
Iako je u svojem prvom dojou (prostoru podučavanja borilačkim vještinama) od 1931. najprije podučavao Daito ryu aiki jujutsu, O-Sensei se službeno priključio i školi mača kashima shinto ryu. Time je brusio znanje koje je kasnije primijenio koncipirajući aikido, sveobuhvatnu, čvrstu i moralno ispravnu vještinu, koja se sastoji od tehnika borbi bez oružja (taijutsu), tehnika borbi mačem (aiki ken) i štapom (aiki jo). Premda se među aikidokama – osobama koje se aktivno bave aikidom – često razgovara o tome koji je segment aikida najvažniji ili koji je kome najdraži, vrlo je važno istaknuti kako se sva tri segmenta međusobno nadopunjuju i čine kompaktnu cjelinu, a i aikidoke sami vrlo brzo shvate kako jedan segment aikida bez drugih dvaju prestaje biti aikido kakvim je originalno zamišljen.
Nakon O-Senseijeve smrti, osnovna aktivnost i pravo podučavanja u Iwami, rodnom mjestu aikida, pripali su Morihiru Saitu, osnivačevu najvjernijem učeniku. Dvadeset i tri godine proveo je živeći s O Senseijem, pomažući mu u razvijanju aikida i brineći se za njega sve do O Senseijeve smrti 1969. godine. Od njega je učio i Paolo Corallini Sensei, čijim su brojnim seminarima prisustvovali mnogi današnji aikido učitelji, a jedan od njih je i Sensei Predrag Jukić, glavni instruktor (dojo cho) i osnivač zagrebačkog aikido kluba Musubi.
Klub je s djelovanjem počeo prije točno deset godina, nakon što se pojavio povećani interes za učenjem ove vještine i potreba za širenjem matičnoga kluba Izvor. Musubi otpočetka djeluje pod pokroviteljstvom Paola Corallinija i Takemusu aikido organizacije. Član je Zagrebačkog aikido saveza, Hrvatskog aikido saveza, Hrvatskog takemusu aikido saveza te glavne svjetske aikido organizacije Aikikai. Njeguje Iwama ryu, odnosno tradicionalni način učenja aikida.
Klub trenutno broji tridesetak odraslih članova koji su podijeljeni u početnu i naprednu skupinu te dvadesetak članova dječje skupine. Neki od treninga održavaju se zajednički za obje odrasle skupine, tako da se već od najranijih dana učenja u klubu aikidoke mogu susresti s naprednijim tehnikama. Dužnost je svakoga člana kluba, osobito onih koji treniraju duže, svojim primjerom pokazati novijim članovima koliko je bitno držati se etikete, kako pri učenju tehnika borbe, tako i u drugim vrstama ophođenja na treningu.
U današnjem svijetu, kada se ni tjelesna ni mentalna snaga ne prezentiraju na najbolji mogući način, članovi Musubija s ponosom često ističu kako su upoznavanjem aikida dobili i jedno i drugo u fascinantnoj mjeri. Na tome najviše mogu zahvaliti osnivaču kluba, potom vlastitoj predanosti te, na koncu, životnim okolnostima koje su ih do aikida dovele i sigurno nisu ostavile ravnodušnima. Rijetko je koji osjećaj usporediv sa spoznajom o vlastitu napretku, s adrenalinom tijekom izvođenja tehnike o kojoj se ranije moglo samo maštati te sa službenim priznanjem koje se dobije nakon savladavanja određenoga stupnja unutar nekog učenja. Aikidoke se susreću s ovakvim doživljajima, a cijelo je iskustvo utoliko bolje kada se ima na umu koliko je aikido neiscrpan i koliko prostora ostavlja novom učenju tijekom cijeloga života. Najmlađi Musubijevi aikidoke s tim cjeloživotnim iskustvom počeli su već u najranijoj dobi te tako kroz posebno osmišljen program vježbi i odabranih tehnika razvijaju motoriku, koordinaciju, koncetraciju, pažnju, sigurnost i samokontrolu.
Članovi kluba Musubi nerijetko priznaju, međusobno i drugima, koliko je prvi susret s aikidom bio začudan i kompliciran, ali već u slijedećoj rečenici ističu koliko je upravo zato pobjeda nad samim sobom bila stvarna, jaka i ispravna. Istovremeno plemenita i odrješita, čvrsto utemeljena i tečna, te nekompetitivna i pobjednička, ova vještina pruža bezgraničnu količinu zadovoljstva, snage i tjelesno-duhovne sigurnosti. Kako biste se u to uvjerili, dovoljno je izdvojiti dva sata subotom poslijepodne i posjetiti Musubijeve treninge otvorene za javnost.
Garantirano ćete napustiti dojo oduševljeni i sa željom da ga ponovno posjetite. A onda možda odlučite više ga i ne napuštati.