Tekvondaši prosvjedovali, djevojčica Eli poslala poruku vladajućima

Oko 400-tinjak djece i njihovih trenera okupilo se u nedjelju točno u podne ispred Muzeja suvremene umjetnosti u znak protesta spram Vladinih mjera popuštanja koje su zaobišle dječje dvoranske sportove.

Bio je to najveći dječji tekvondaški skup, ali bez natjecanja, još otkako nam se dogodila pandemija koronavirusa. S obzirom da su klinci željni treninga, a tako i njihovi treneri, jedan od njih (Branimir Blečić) došao je na ideju da okupi male i mlade tekvondaše iz zagrebačkih klubova što je, očito, dobro prihvaćeno. Doduše, da su si organizatori za pripremu ovoga skupa dali malo više vremena od ona dva-tri dana, možda bi se pojavilo i tisuću tekvondaša jer registriranih u Zagrebu ih ima 2400, dok je ukupno vježbača 4000.

- Odlučili smo poslati poruku javnosti da su naša djeca predugo izolirana, gotovo godinu dana nije bilo ozbiljnog treninga, a posljednjih šest mjeseci nismo ni formalno smjeli trenirati. Meni je jasno da država treba prihode u svoj proračun i da su zato otvorili kockarnice prije sportskih klubova, no uloga sporta u društvu, ako se na pravilan način shvati, zacijelo je daleko važnija nego uloga kockarnica. Uostalom, djeca su nam svaki dan u školi gdje borave u razrednim prostorijama koje su puno manje od sportskih dvorana, pa ako u školi nema opasnosti od prenošenja virusa onda je nema niti u sportskim dvoranama. Vrijeme je da vratimo djecu u dvorane jer izgubili smo već godinu dana, a to je jako puno - poručio je predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza Anto Nobilo, inače jedan od najuglednijih domaćih odvjetnika.

Medijima se obratio i predsjednik Zagrebačkog taekwondo saveza Danijel Bursać koji je apelirao sljedeće:

- Došlo je vrijeme da se pronađe neki model kako da vratimo djecu u dvorane i da im omogućimo da treniraju. Ne samo da postoji opasnost da puno djece prestane baviti se sportom nego mi već sada primjetimo da je i slabiji odaziv za vježbanje na našim online platformama. Ispočetka je interes bio već, tada se mislilo da će sve to kraće trajati, no sada se interes gubi. Ovo nije kritika onima koji te odluke donose nego apel da se udružimo i da nađenmo zajednički model. Uostalom, neke zemlje u okruženju već su po tom pitanju nešto napravile.

A jedan od modela, recimo, mogao bi biti prepolavljanje termina od sat i pol na dva treninga od 45 minuta. I na to bi pristali, samo da se djeca razgibaju i da ne izgube ljubav za sport s kojim su se do pandemije bezbrižno bavili. Inače i prvog čovjeka zagrebačkog taekwondoa (Bursać) smeta što su kockarnice i kladionice dobile prednost pred tjelovježbom najmlađih.

- Kao netko iz mase, ja tu vidim dosta nelogičnosti. Moža tu postoji viša razina razumijevanja koju ja ovaj čas ne razumijem, no ako mogu raditi kockarnice i kladionice, iz kojeg razloga se ne uspijeva naši model za trening djece u kontaktnim sportovima?

A vladajući bi doista o ovom apelu trebali dobro razmisliti jer im se može dogoditi da na tom istom mjestu - već sljedeće nedjelje - budu vježbači iz svih borilačkih sportova (taekwondo, karate, džudo, hrvanje, boks, kikboks....) a u tom slučaju, inače ogromni, plato ispred Muzeja suvremene umjetnosti ne bi bio dovoljan.

A da bismo vam ilustrirali veliku želju za treniranjem klinaca koji su ovaj put protestirali, popričali smo i s devetogodišnjom Eli Petošić koja nam se pohvalila da je taekwondo počela trenirati sa pet godina ali se i požalila da joj treninzi silno nedostaju.

- Jako mi je neobično što sam u vrijeme treninga, a to je obično bilo popodne ili navečer, sada kod kuće. Jako mi nedostaju treninzi jer se više niti ne sjećam kada sam imala posljednji trening. To je bilo jako davno - zavapila je malena Eli i poslala poruku stričekima i tetama koji donose odluke o donošenju ili ukidanju protuepidemijskih mjera:

- Ako su pustili kladionice i kockarenje, ja bih onda pustila i sportove. Pa oni su bitniji u životu od kockarenja jer svakako daju više energija. Zdravije je trenirati nego se kockati.

Naravno da je zdravije, i neusporedivo korisnije, no tako vam je to u državi u kojoj je "kockarenje", kako to kaže mala Eli, važnije od one u "zdravom tijelu zdravi duh".