Rukometaši PPD Zagreba i Veszprema odlučit će danas (dvorana Krešimir Ćosić u Zadru u 19 sati) o 11. pobjedniku regionalne SEHA Gazprom lige. Zagrebašima će ovo biti peto, a Veszpremu šesto finale. Mađari su mnogo uspješniji što se tiče naslova – osvojili su četiri, a "plinari" tek jedan. Ove dvije momčadi do sada su na završnom turniru SEHA Gazprom lige igrali dvaput – u polufinalu 2015., kada su Mađari dobili s pogotkom razlike (24:25), te lani u finalu, kada je Veszprem nakon 27:27 u osnovnom dijelu pobijedio nakon izvođenja sedmeraca.
Igram dok zdravlje služi
Timur Dibirov, novi igrač PPD Zagreba, zna kako je osvajati trofeje u SEHA Gazprom ligi. Osvojio ih je s Vardarom pet.
– Odradili smo dobar posao u polufinalu protiv Nexea. Priprema utakmice bila je odlična i, uz dužan respekt prema Našičanima, od prve do zadnje minute bili smo bolji suparnik na parketu – istaknuo je Dibirov.
Ovaj 39-godišnjak u karijeri je igrao samo za dva kluba prije dolaska u PPD Zagreb. Počeo je u Čehovskim medvjedima, a punih devet sezona igrao je za Vardar, s kojim je među ostalim dvaput osvojio Ligu prvaka.
– U Zagrebu mi je sjajno. Dečki su me dobro prihvatili, i stariji i mlađi. Promijenio sam dres, ali ostao sam isti profesionalac koji je zadužen za dobru igru u obrani i za postizanje pogodaka u napadu. S obzirom na godine moram raditi kao robot, nema opuštanja. Cilj mi je na svakoj utakmici pobijediti. Već me polako svi pitaju do kada mislim igrati. Mogu samo odgovoriti da ću igrati sve dok me zdravlje bude služilo i dok fizički sve to mogu podnijeti. Znate, nakon 35. godine svaka sezona bila mi je kao zadnja, a, eto, već sam došao gotovo do 40. godine – istaknuo je Timur.
Sigurno je bilo teško napustiti Skoplje nakon devet godina.
– Bilo je jako teško. Devet godina je puno. Svi znaju koliko mi znače Vardar i Sjeverna Makedonija, oni su u mom srcu za cijeli život. Najbolje godine karijere proveo sam u Skoplju, ali je kriza, nažalost, kulminirala ovog ljeta pa je klub ostao bez Lige prvaka. Mislim da još s uspjehom mogu igrati u elitnom natjecanju, tako da su svi u klubu razumjeli moju odluku. Zatvorio sam jednu lijepu knjigu i pronašao novu sredinu koja ispunjava moje ambicije. U Skoplju mi je ostala obitelj. Dolaze u Zagreb barem jednom mjesečno. Sinovi, osmogodišnjak i desetogodišnjak, idu u školu i nije imalo smisla da ih selim u Zagreb. Tamo imaju prijatelje. Zapravo, oni su bili ti koji su dali pristanak da odem iz Skoplja u Zagreb – kaže Timur.
Još kada biste u skorije vrijeme ponovno zaigrali s Vukom Borozanom, koji, otkako je došao u klub, nije odigrao nijednu minutu, gdje bi Zagrebu bio kraj...
– Ne mogu utjecati na njegovo mišljenje, on najbolje zna kada će biti spreman – dodao je Dibirov.
Zašto ste izabrali baš dolazak u PPD Zagreb?
U braku s rukometašicom
– Zato što je pokazao da je ozbiljan klub, da stoji sve ono što Zagreb znači za rukomet na ovim prostorima. Uvjerio sam se u to svaki put kada smo igrali s njima, a igrali smo protiv najjačih europskih momčadi. Napravili su sjajan prijelazni rok i mislim da imaju vrhunsku momčad. U Zagreb stižem u klub i u momčad koja zna pobjeđivati, tu su ljudi koji su radili velike rezultate, tu su igrači poput Čupića i Borozana, s kojima sam osvajao Ligu prvaka, tu su Musa, Gojun, tu je i nekolicina odličnih mladih igrača. Ta širina zna biti presudna. Upravo na tome Vardar je napravio najveće dosege – naglasio je Dibirov, koji je u braku s Irinom Poltorackajom, nekada kapetanicom Rusije, trostrukom svjetskom prvakinjom i svojedobno najboljom svjetskom rukometašicom.