Nitko ne može zaustaviti Liverpool, taj moćni Kloppov stroj koji ove sezone melje sve pred sobom. Ove su riječi izgovarali brojni nogometni stručnjaci, među kojima je i jedan od najvećih u povijesti nogometa Pep Guardiola.
Istina, redsi su bili fenomenalni, tjerali su strah u kosti svim momčadima na Otoku, ali i diljem Staroga kontinenta. Svi su na plesu kuglica u Nyonu željeli izbjeći Liverpool u ždrijebu. No, postojao je i jedan trener, veliki frajer u odijelu i sa zalizanom kosom koji se nije bojao nikoga. Pa tako ni goropadnih redsa. Riječ je o Diegu Simeoneu, strategu Atlético Madrida.
Tipu koji zna da se borbenošću, nekompromisnošću i ostavljanjem srca na terenu može stati svakome na kraj. I ne samo da je to znao, već je to i učinio. Njegov Atletico u obje je utakmice osmine finala Lige prvaka pobijedio Liverpool i prošao dalje.
– Ovo je jedna od mojih najvećih trenerskih pobjeda jer Liverpool je u ovom trenutku možda i najbolja momčad na svijetu – iskren je bio Simeone, koji je nakon ove pobjede ponovno došao u središte pozornosti.
Proteklih se dana puno piše o njegovu životu, o bivšem braku s manekenkom Carolinom Baldini, s kojom ima tri sina (Giovannija, Gianlucu i Giuliana) te sadašnjoj vezi s Carlom Pereyrom, s kojom ima dvije curice – Francescu i Valentinu. Stoga smo i mi odlučili posvetiti prostora tome da saznamo tko je taj lik koji nas godinama oduševljava svojim trenerskim rezultatima, kojemu nitko na svijetu ne može osporiti stratešku genijalnost iako mu se često zamjera “ubijanje” nogometa.
Obožavam biti s obitelji
Diego Simeone rođen je u Buenos Airesu 28. travnja 1970. godine. Otac Carlos Alberto bio je amaterski nogometaš i prodavač, a majka Maria Pablo frizerka. Oboje su bili marljivi i radišni, a svojoj su djeci usadili obiteljske vrijednosti.
– Sjećam se da sam se obožavao družiti sa svojom obitelji, a što god da se u danu dogodilo, zajedničku obiteljsku večeru nikad ne bih propuštao – izjavio je Diego Simeone, koji je i mnogo poslije, kada je bio uspješan u svijetu nogometa, u sve uključivao članove obitelji. Otac mu je uvijek bio glavni savjetnik, a sestra Natalia, koja je jedna od poznatijih nogometnih agentica u Argentini, vodi brigu i o njegovoj karijeri.
Diego je živio u četvrti zvanoj Palermo, a nogomet je počeo igrati na ulici. Legenda kaže da je u jednom trenutku igrao za tri različita amaterska kluba, da bi ponekad znao nakon posljednjega sučeva zvižduka trčati da bi stigao zaigrati i za drugi klub. Njegovi učitelji iz mlađih dana opisuju ga kao nestašnog, ali uvijek pristojnog mladića. Očito je već tada imao neke liderske karakteristike jer ga je s deset godina profesor glazbenog Bruno Amasino postavio za dirigenta školskog orkestra.
- Nikada mi nije bilo jasno zbog čega je to napravio, otkrio je u jednom razgovoru Simeone.
Od malih nogu maštao je o velikoj karijeri, a bio je svjestan da će do toga doći samo velikim radom. Nije bio bogomdani talent kao, primjerice, Maradona ili Messi, ali imao je nevjerojatnu volju. I vjerovao je u svoj cilj.
– U školi nas je razrednica pitala što želimo biti u životu. Mnogi su željeli biti odvjetnici, poslovni ljudi, pjevači... Ja sam već tada rekao – postat ću nogometaš – ističe Diego Simeone.
I postao je! Vélez Sársfield bio je njegov prvi klub u karijeri. Otkrio je tada i svoga prvog idola. Zapravo, nije ga ni trebao otkriti. Bilo je logično.
Pizza i Maradona
– Najviše sam volio nedjelju navečer. Bilo je to vrijeme za pizzu i Diega Maradonu na televiziji. Može li bolja kombinacija?
Tadašnji trener Victorio Spinetto dao mu je nadimak El Cholo, po bivšem nogometašu Carmelu Simeoneu (koji nije u rodu s Diegom, nap. a.). Značenje riječi Cholo višestruko je, u početku se koristila kao pogrdni naziv za pripadnika nižega društvenog sloja u Južnoj Americi, no poslije se u slobodnijem prijevodu to razvilo u nešto poput – baraba s ceste.
Prvi klub u Europi bila mu je Pisa, a nakon toga je otišao u Sevillu, gdje ga je karijera spojila s idolom Maradonom, ali i našim Davorom Šukerom. I tada je za njega sve krenulo uzlaznim putem.
Tijekom karijere nosio je dresove Atletico Madrida, Intera, Lazija i argentinskog Racinga. Bio je polivalentan igrač, pokrivao je više pozicija, ali najviše je »ordinirao« sredinom terena. Bio je agresivan, ponekad bi čak i prešao tu granicu i postao – “prljav”.
– Kako bih sebe opisao kao igrača? Kao nekoga tko trči, a ima nož u zubima – slikovit je bio Simeone.
Nešto na tu temu rekao je svojedobno i Nenad Bjelica, bivši nogometaš, a danas trener Dinama.
– Uopće ga nisam volio kao igrača. Bio je jako prgav, često je udarao igrače na zemlji, provocirao, tukao se. Bio je jako neugodan za protivnika, ali sjajan za suigrače.
Upravo tako, svi koji su igrali u njegovoj momčadi osjećali su se sigurno jer su znali da im upravo on čuva leđa. Trčao je poput maratonca, prekidao protivničke i započinjao napade svoje momčadi. Stoga ne čudi da su ga treneri voljeli te da je njegov utjecaj na terenu bio golem.
S Atleticom je kao igrač u sezoni 1995./1996. osvojio dvostruku krunu (prvenstvo i Kup), s Interom Kup Uefe, a s Lazijem prvenstvo Italije, njihov kup i Superkup te europski Superkup. Za Argentinu je skupio 106 nastupa i postigao 11 golova, dva je puta osvajao Copa Americu te srebro na Olimpijskim igrama. Impresivna karijera, reklo bi se da će teško to nadmašiti kao trener, ali na dobrom je putu da upravo to napravi. Ako već i nije!
– Nogomet je enigma, prognozirati je zeznuto... Nisam očekivao da će biti tako uspješan trener, bio je dobar vezni igrač, temperamentan, i drago mi je da je taj temperament koji je imao na terenu preselio na klupu. U dobrim sam odnosima s njim, znao sam ga pozdravljati preko naših igrača koje je trenirao i drago mi je da je uspio. Lijepo je to vidjeti – izjavio je Šuker.
Karijeru na klupi započeo je u Racingu, a prvi uspjesi stigli su s Estudiantesom i River Plateom, s kojima je osvajao naslove u Argentini. Kada je 2011. godine stigao u Atletico Madrid, imao je reputaciju mladog, talentiranog trenera, ali nitko nije očekivao da će devet godina poslije i dalje biti na klupi madridskog kluba koji je doveo u rang najboljih momčadi svijeta.
– Da mi je netko tada rekao što će se sve dogoditi, rekao bih mu da je lud. Ipak, tu sam. I mogu reći da sam prilično uspješan – rekao je nedavno.
Svoje igračke vrline prenio je i na svoje igrače. Njegov je nogometni stil je poseban: čvrsta obrana, momčadski duh i borba do samoga kraja, bez predaje. Ponekad je to, za istinske nogometne zaljubljenike, negledljiv stil igre, koji umrtvi utakmicu, ali koji se pokazao iznimno uspješnim.
Cholo je s Atleticom osvojio španjolsko prvenstvo, Kup i Superkup, dvaput je osvojio Europsku ligu, dvaput europski Superkup, a bio je i dvaput u finalu Lige prvaka.
Pred njima su padale najveće europske momčadi. I koliko god se nekima ne sviđa njegova nogometna filozofija, nitko ne može osporiti njegovu trenersku genijalnost. Usto, veliki je emotivac koji, osim momčadi, vodi i navijače jer tijekom utakmice juri gore-dolje, maše navijačima, traži od njih podršku u najtežim trenucima.
Zna ponekad pretjerati u svemu, gestikulacijama se na neprimjeren način obračunava s protivnicima, ali za to postoji samo jedan razlog – pobjeda. To je jedino što on želi i ne bira sredstva kako da do nje dođe. Bilo bi zanimljivo izmjeriti koliko pretrči tijekom utakmice, u tome je među trenerima zasigurno uvjerljivo na prvom mjestu.
Već je legenda Atlética
– Diego Simeone najbolji je trener na svijetu, nogometni genijalac. Uspio je stvoriti igru u kojoj je svih 11 nogometaša potpuno u funkciji momčadi. Red, rad i disciplina na prvome su mu mjestu, sve polaže u grupu, a ne u pojedinca. Kod njega je zabranjeno da se netko izdigne iznad momčadi – izjavio je još davnih dana Nenad Bjelica. I nije bio jedini, mnogi vrhunski stručnjaci slažu se s njim, a kad god netko od njih izvuče Atletico, Simeone mu dolazi u snove. I to u obliku noćne more.
– Njegov stil i strast, uz jasne uspjehe, sve me to oduševljava. Volim takve fajtere, direktne tipove koji ne glumataju finoću, nego kažu i rade ono što doista misle. On je karizmatičan, ne treba puno govoriti, a nama igračima jasno je što od nas traži: da poderemo koljena na travnjaku – rekao je Mario Mandžukić, koji je proveo jednu sezonu s njim u Atleticu.
Doduše, ova je njegova izjava iz sredine sezone kada su odlično funkcionirali, da bi se u nastavku odnosi promijenili i Mandžo je već na kraju te sezone otišao. Okolnosti brzog razlaza nisu nikada razjašnjene, bilo je govora o svađi među njima iako to nikad ni jedan od njih nije potvrdio. Očito je jedna svlačionica bila premalena za dva tako velika borca i emotivca...
Kako su godine na klupi Atletica prolazile, mnogi su očekivali Simeoneov pad. No, iako su se igrači mijenjali, iako je znao ostati bez najboljih pojedinaca, Simeone Atletico drži na zavidnoj razini. Pokazao je to u već opisanoj pobjedi protiv Liverpoola.
Naravno, nakon nje ponovno su se javili kritičari njegova stila, među njima je bio i Jürgen Klopp. Trener redsa negodovao je, ali zapravo je ispao samo loš gubitnik. Jer, uvijek se govorilo da cilj opravdava sredstvo, a upravo to je nit vodilja junaka ove priče.
– Znam da nas pokušavaju izbaciti iz takta, da nas žele poremetiti u našem stilu jer su vidjeli da uvijek za nas ispadne loše kad se to dogodi. No, mi im to nećemo dopustiti koliko god nas kritizirali – kazao je Simeone i to mu nitko ne može zamjeriti.
Jer, samo zamislite da ste navijač Atletica. Zaista mislite da bi vas bilo briga na koji ste način osvojili La Ligu, došli do finala Lige prvaka ili sad, eto, izbacili Liverpool? Odgovor je: jasno da ne bi! I zato je Cholo istinski trenerski genijalac, zaslužena legenda Atletica i jedan od najboljih stratega svijeta. Ma koliko god ga mi neutralni nekad ne podnosili...