Dinamo bi uštedio 600.000 eura da mi je odmah platio

Strpljen-spašen – tako bi se moglo reći kad je riječ o slučaju Dražena Ladića koji je nakon dugog spora dobio pravomoćnu presudu po kojoj mu Dinamu mora isplatiti 7,5 milijuna kuna. Kako to nije učinio po presudi, a plavi se nisu ni sastali s Ladićem, rekorder Dinama s 802 nastupa blokirao je račun plavih. Onda je dobio i javno obećanje Zdravka Mamića da će Dinamo taj dug brzo podmiriti.

– Ovih 16 godina, koliko je trajala parnica, bio sam jako strpljiv i korektan prema klubu, nisam iznosio prljav veš, a u ovakvim parnicama uglavnom ga ima dosta. Nadao sam se da će doći i taj dan kad će sve završiti iako je druga strana koristila sve ne bi li to trajalo što dulje – kazao je Ladić koji se nada da je toj priči doista kraj:

– Puno je ljudi pratilo press-konferenciju Zdravka Mamića i svi su čuli da je rekao kako će platiti za dan-dva. Nemam razloga sumnjati u to, Zdravko je svoje javno izrečene riječi običavao i ispuniti.

Dinamo je već dulje u padu

No rekao je da više nije operativac, da ga uprava ne sluša uvijek.

– Imao je konferenciju za medije kao čovjek iz Dinama, u prostorijama Dinama. Ako je bio kao savjetnik, onda je vjerojatno savjetovao direktora Svetinu da me isplati. A Svetina najbolje poznaje slučaj, u cijelosti je s njime upoznat.

Zbog dugotrajnosti procesa, ako vam novac bude isplaćen, uspjeli ste i zaraditi, dug je bio 400.000 eura, sad je s kamatama narastao na milijun eura.

– Definitivno, kad sam tražio svoja prava, nisam mislio da će toliko trajati. Obje strane moraju biti svjesne da su, što dulje traje, posljedice sve teže za stranu koja će spor izgubiti. Uz kamate, tu su i golemi odvjetnički troškovi i obje strane moraju biti odgovorne kad procjenjuju kakve su im šanse da postupak dobiju.

Piše se da vam je Dinamo nudio ‘crni’ novac za taj dug, da ste odbili i o tome svjedočili u USKOK-u.

– Nije to dobro prezentirano, nisam o tome svjedočio, već sam dao iskaz o nagodbama Joška Jeličića i Gorana Jurića s Dinamom, pitali su me imam li kakvih saznanja o tome i to je sve.

Okrenimo se samom nogometu, našoj prvoj ligi.

– Liga je prošle godine dobila na zanimljivosti. Ne zato što Dinamo nije bio prvak, već zato što su se pojavile i druge sredine koje su počele uspješno parirati Dinamu, mislim na Rijeku i Osijek, koji uz Dinamo i Hajduk čine četiri kluba koja su dosta ravnopravna. Nažalost, postali su ravnopravni ne zato što su došli na razinu Dinama, već zato što se Dinamo već nekoliko godina spušta, a ti su se klubovi digli. Čim je došao kapital u neke sredine, digli su se. Dakle, bez novca teško možeš napraviti podvig.

Dinamo je upravo financijski godinama bio nedostižan.

– Da, ali bio je nedostižan i na terenu, a to prošle godine nije bio slučaj. No dobili smo na draži.

Hoće li ova sezona biti tako neizvjesna kao prošla?

– Tek je početak, ali nisam očekivao da će klubovi koji su se digli prodavati igrače. Možda su morali radi financijske stabilnosti, ali teško će držati prošlogodišnji ritam. Nije dobro kad odu igrači koji bi mogli donijeti prevagu.

Mi smo 1998. imali atmosferu

A reprezentacija, malo je zapela u posljednje vrijeme?

– Nijedne kvalifikacije nismo prolazili glatko, tako je i sada. Možda je moglo biti bezbolnije jer suparnici ipak nisu iz ranga otprije desetak godina. No imamo rijetko kvalitetnu generaciju, imali smo je i prije godinu-dvije, ali danas je atmosfera lošija, ozračje u reprezentaciji nije dobro, ali neka o tome brigu vode izbornik i Savez. Nije im lako, ali moraju se pitati zašto je do toga došlo, neka ne traže krivce izvan svojih redova. No sve to utječe na psihu igrača, vjerojatno se svaki igrač pita kad ide u reprezentaciju – joj, tko zna što me sad tamo čeka. Ne teče med i mlijeko u klubovima u kojima se nalaze, ali ozračje, navijači, pristup nogometu, poštovanje znatno su drukčiji, puno je više ljubavi prema nogometu, klubu, pojedincu, puno je poštovanja. I na tome bi trebalo poraditi, da se priča o reprezentaciji u smislu igrača, a ne o svemu što je okolo.

Sigurno nije ugodno Modriću i Lovrenu odlaziti na sudove.

– Nažalost, u javnosti se samo to apostrofira. Ima takvih primjera na desetke, ovo je sad s njima dvojicom posljednje pa se naglašava, ali nitko ne pita kako to utječe na psihu igrača bez obzira na to što je Luka odigrao stotine važnijih utakmica u karijeri od ove u reprezentaciji. Igrače je lako psihički potrošiti, trebamo svi ostaviti po strani te negativnosti. Ajmo svi pomoći reprezentaciji, tu mediji mogu puno. Mala smo zemlja, a još je manje onih koji žele dobro našem nogometu, a previše onih koji, možda i nesvjesno, svojim postupcima ne doprinose, dakle rade štetu. K tome, animoziteti su se stvarali godinama, sad zbog toga pati i reprezentacija. No vjerujem da ćemo u Rusiju, imamo stvarno kvalitetnu reprezentaciju.

Kao što je bila i vaša 1998.?

– Ne treba uspoređivati ta dva nogometa, ali mi smo tada imali sjajnu atmosferu, odlično okruženje, navijače, svi su bili uz nas i disali za tu reprezentaciju. Teško je to promijeniti sada, ali možda sam u krivu, možda nas dva dobra rezultata opet jako dignu – kazao je Ladić.

Bavim se hobijima, golfom i ribičijom 

Dražena Ladića dugo nema u nogometu.

– Nema me kao ni velikog broja drugih bivših igrača i moje i mlađih generacija. Nema baš pristupa nogometu, u njemu je sve manje ljudi iz nogometa, sve je više onih sa strane koji su osjetili ambiciju da se nametnu kroz nogomet, da se i za njih čuje, a nema boljeg uzletišta od nogometa. Ne kažem da nam takvih ne treba.

Pa čime se onda bavite?

– Sve je isto zadnjih deset godina, nakon što sam bio izbornik mlade reprezentacije, sporadično se bavim nogometom te ribolovom i golfom. Netko vozi bicikl po Jarunu ili igra tenis, ja volim golf i ribolov, to su moji hobiji – kazao je Ladić koji neće razdvojiti ljubav prema ribolovu na tune na nekom službenom natjecanju i lov na šarane u Vranskom jezeru ili na Kupi u Ozlju.

Otkako ga znamo, a znamo se 28 godina, ribolov mu je bio strast i uvijek je mogao o tome dugo s veseljem govoriti. Kad već ne može tako lijepo o nogometu.