Dinamo će se opet sramotiti u Europi, a morali bismo se sramiti i svi mi

Nije nimalo neočekivana odluka vodstva Dinama da za novu sezonu ne prodaje godišnje ulaznice. Prošle sezone te su ulaznice bile hit, tko god ih je kupio profitirao je s obzirom na brojne sjajne utakmice, kako u kvalifikacijama za Ligu prvaka, tako i u skupini, ali i u Hrvatskoj ligi u kojoj su mogli gledati sve utakmice pa i brojne derbije. No, koronavirus i odluka da se u novu sezonu ide bez gledatelja zbog te boleštine natjerala je Dinamo da u novoj sezoni takvih ulaznica neće biti jer se jednostavno ne zna kada će se publika vratiti na tribine.

Dolazile top-momčadi, ali...

No, postoji i drugi razlog, a to je stanje maksimirskog stadiona. Ionako derutan, oronuo sad je još dobio nove udarce u svoju nejaku i polutrulu strukturu potresom koji je pogodio Zagreb. Tako je i u završnici prošle sezone, kada je bio dopušten ograničeni broj gledatelja, istočna tribina bila zatvorena jer su uočeni novi problemi. Pa su oni s godišnjim ulaznicama za tu tribinu bili premješteni na zapadnu, sjevernu i južnu. Čak ni južna tribina nije bila sasvim sigurna jer nije potpuno pregledana.

I s takvim stadionom Dinamo će u Europu. Doznao je da će taj put započeti utakmicom na Malti ili u Rumunjskoj, ali vjerujemo da je Dinamo sposoban preskočiti bilo Florianu bilo Cluj, da ni ti klubovi nemaju nekakva čudesa od stadiona. Dinamo je kvalitetan i očekujemo da će i nakon drugog pretkola igrati u Europi, vjerujemo i da može do skupine Lige prvaka ili Europske lige, a onda će doći i utakmice u Maksimiru. Na tom starom, pohabanom stadionu koji je opasan za ljude. I opet ćemo se sramotiti pred kolegama novinarima kad dođu na taj stadion.

To što nema gledatelja nudi još gori pogled na ružne tribine. Navijači ih bar zaklone, od njih i transparenata ne vidi se tako dobro o kakvom se ruglu radi. Dinamo se srami svog doma već godinama, a morali bismo ga se sramiti i svi mi. U sportskom dijelu Dinamo je uspješan, dovodio je u Maksimir brojne velike klubove, vrhunske momčadi i svi su vidjeli na što sliči taj stadion. Može se sad opet pričati da su braća Mamić optužena za izvlačenje novca iz kluba i da se tim novcem moglo sagraditi ili preurediti stadion. No, Dinamo je želio sam sagraditi stadion, imao je ideje na Kajzerici i na drugim lokacijama, ali Grad mu nije dao zemljište jer ne zna što će s Maksimirom, kojeg većim dijelom održava klub, a manjim Grad. I zbog svega toga imamo status quo. Imali smo ga nakon što je reprezentacija bila brončana 1998., imamo ga i nakon svjetskog srebra u Rusiji, imamo ga i nakon povijesnog “prezimljavanja” Dinama u Europi. Država je za sport tako malo dala, za nogomet pogotovo, a tako puno od sporta dobila. Nije napravljen ni jedan pošteni stadion već jako dugo, zadnji je “Aldo Drosina” u Puli, dok je Rujevica, kao i sada Pampas u Osijeku koji se gradi, uglavnom djelo privatnog kapitala.

Dinamo će biti podstanar

U Zagrebu, milijunskom gradu, glavnom gradu, nema ni jednog pristojnog stadiona i kad jednog dana, a to će se dogoditi ubrzo, Maksimir ne dobije licenciju, Dinamo će utakmice igrati u drugim gradovima, što će biti nova sramota. Upitno je samo je li veća sramota igrati na ovakvom Maksimiru ili biti podstanar u Rijeci, Osijeku ili na slovenskim stadionima.