Tromjesečje od 26. veljače do 28. svibnja 2005. godine smatra se najgorim razdobljem novije Dinamove povijesti. Tog 26. veljače 2005. Dinamo je na startu proljetne polusezone kod kuće bio poražen od Zagreba 1:2, potom je 19. ožujka – u odlučujućem iskoraku prema Ligi za ostanak pokleknuo od Slavena Belupa u Koprivnici (1:3) – a spomenutoga 28. svibnja iskalio se na Zadru u Maksimiru, zabio mu sedam komada (7:0) i potvrdio sedmo mjesto na kraju sezone. Grozomoran dojam Dinamove sezone iz noćne more bilo je osnaženo šampionskim slavljem Hajduka, predvođenoga donedavnim kapetanom plavih Nikom Kranjčarem.
Nevjerojatno moćni
Možda će zvučati predimenzionirano, još uvijek pod impresijom blamaže protiv Lokomotive, ali dosta toga ukazuje kako današnji Dinamo iskazuje simptome još težega oboljenja nego u proljeće 2005. godine. A tada se činilo kako Dinamo doista nikada više neće biti tako loš.
GALERIJA Debakl Dinama na Maksimiru: Duje Čop hat-trickom uništio hrvatskog prvaka! (0:3)
– Bilo je izrazito hladno, teren je bio težak, a Dinamo – koliko god vam to danas zvučalo neobično – nevjerojatno moćan! I ne samo na papiru nego i na terenu; Sedloski, Pranjić, Bošnjak, Eduardo, Karić... Bila je to utakmica u kojoj je junak bio naš vratar Dragan Stojkić obranivši Dinamovim igračima nekoliko čistih šansi. Pa da je završilo i 6:2 za Dinamo, ne bi bilo nerealno.
Ovako je nekidan Rajko Vidović, bivši nogometaš Zagreba, evocirao susret s Dinamom iz 26. veljače 2005., u kojemu je Zagreb slavio s 2:1. A kako je Dinamo izgledao u prvom proljetnom nastupu 2024. protiv Lokomotive? Opisat ćemo ga sa samo dvije riječi: Duje Čop (33)!
Istini za volju, Dinamo je na početku proljeća 2005. godine imao sedam bodova više nego današnji Dinamo nakon 18 kola (34-27), ali današnji Dinamo, za razliku od onoga iz lige za bedaka, u ovom trenutku ne nudi nikakvu perspektivu ni viziju, baš ni jedan šampionski ni europski proplamsaj. Čak je i publici manje atraktivan nego prije 19 godina: u proljetnoj premijeri protiv Zagreba 2005. godine u Maksimiru je bilo 3500 gledatelja, a sada protiv Lokomotive samo 2800. Taj se navijački podbačaj može povezati s kvalitetom momčadi, jer ona iz 2005. bila je očito atraktivnija od ove iz 2024. godine.
VEZANI ČLANCI:
Evo samo letimičnoga presjeka tog segmenta: Dinamo je u proljeće 2005. godine imao tri hrvatska (Vasilja, Pranjića, Eduarda – koji je debitirao u studenome 2004.), po jednog standardnog slovenskog (Cesar) i makedonskog A reprezentativca (Sedloski), te niz mladih reprezentativaca: Modrića, Tomića, Čalu, Eduarda. Danas Dinamo ima samo dvojicu hrvatskih A reprezentativaca, Petkovića i Baturinu, od mladih snaga oslanja se na Živkovića, Perkovića i Vidovića. Od elitnih stranih trupa tu su reprezentativci S. Makedonije (Ademi), Irana (Moharrami), Azerbajdžana (Emreli). Japanci za sada nisu kalibar za reprezentaciju.
Teatralni Mamić
No, to je samo jedan djelić usporedbe dviju epoha, ali ne i bit cijele priče. Naime, Dinamo je spomenute 2005. godine imao ono o čemu danas – iznutra kaotičan i polariziran – može samo sanjati: viziju. Stariji navijači Dinama vjerojatno će se sjetiti kako je tadašnji Dinamov dopredsjednik Zdravko Mamić u proljeće 2005. godine odmah nakon ispadanja u Ligu za ostanak podnio ostavku. Teatralan kakav je oduvijek bio, ispraznio je svoj ured i povukao se sa scene, a brže-bolje za njim odlazak je najavio i predsjednik Mirko Barišić.
VEZANI ČLANCI:
Mamić je tada čak prestao dolaziti na Dinamove utakmice, razdoblje "u ostavci" provodio je obilazeći druge prvoligaške stadione. Tako je Večernji list 18. travnja 2005. objavio kratki razgovorčić s Mamićem.
– Sa mnom ili bez mene, Dinamo će sljedeće godine biti prvak s 20 bodova prednosti u odnosu na drugoplasiranoga! – izjavio je Mamić, tada vizionar, danas bjegunac.
Još u istom tom mjesecu Mamić i Barišić vratili su se u Dinamo jer, očekivano, "nije bilo nikoga tko bi ih mogao zamijeniti", a do kraja sezone Dinamo je dogovorio dolazak novoga trenera Kužea, zatim pojačanja iz Njemačke Zorana Mamića, povratnika iz Intera Vedrana Ćorluke... u temelje nove šampionske momčadi bili su ugrađeni i ostaci iz lige za bedaka, Turina, Drpić, Bošnjak, Modrić i Eduardo.
VEZANI ČLANCI:
Uglavnom, Dinamo je sezonu 2005./2006. okončao kao prvak. Imao je 76 bodova, drugoplasirana Rijeka 65. U Ligi za prvaka u prosjeku ga je u Maksimiru gledalo 17.000 navijača.
A nazire li se bilo što ovakvo u Dinamu u proljeće 2024.? Na primjer, zna li se uopće tko odlučuje o nogometnim pitanjima u Dinamu? Tko je taj – imenom i prezimenom – koji je odlučio angažirati Hoxhu, a ne primjerice Brekala? Kakav je trenerov status i kakva mu je perspektiva? Ima li na obzoru sportskog direktora? Tko su snage na kojima će Dinamo graditi momčad u sljedećoj sezoni, ima li uopće na vidiku pojačanja? Da ne pitamo – ima li kakav junior kojega će Dinamo uskoro promovirati, ne samo kao pojačanje nego i kao projekt s milijunskom perspektivom (poput Gvardiola, Olma, Benkovića, Brekala, Sose...), vraća li se s posudbe netko tko će – poput Ćorluke prije 19 godina – biti otkriće...?
Dinamu danas više ne prijeti Liga za ostanak, dapače s trećeg mjesta još se nazire titula, ali svakome je jasno da Dinamu i Jakiroviću za takvo što treba – čudo.
VIDEO Dinamo doživio katastrofu: Duje Čop hat-trickom uništio hrvatskog prvaka! (0:3)
Uprava mora otići,dozvolili su Šimiću da radi što hoće,prodali najbolje igrače da bi sebi isplatili nekakve premije,nema trenera koji bi uspio igrom nadoknaditi prodaju 4 najbolja igrača....Jankovića su dali u Rijeku,nisu htjeli Pjacu koji je bio dinamov igrač....takove greške se ne praštaju,da Barišić ima savjesti otišao bi sam,sa njime i Perasićka,ako su sposobni naći će si novi dobar posao...