Dinamo ima Vahu, momčad, publiku i, nažalost, Mamića!

Daj da se uštipnem, pomislio sam tog rujanskog četvrtka kada sam vidio Dinamo kakav sanjaju svi koji ga vole, kada su se na travnjaku igrači borili za 'sveti grb', ali i pokazali da jako dobro znaju igrati nogomet, kada je trener točno znao što radi, kada je pao ugledni Villarreal. Poželio sam da vrijeme stane, nakon svega što sam tijekom ova četiri desetljeća proživio s klubom iz Maksimirske 128. Zapravo sam poželio da ne moramo maštati, da se oko tog posebnog kluba doista počnu događati lijepe stvari. I da na ovakvu noć ne moramo ponovno čekati deset, dvadeset godina.

Skandalima privlači pozornost

Bila je to večer u kojoj je Dinamo izgledao kao europski klub. Naime, Zdravko Mamić, nakon godina lutanja u stručno-nogometnoj politici, pritisnut neuspjesima i razočaranjima – potražio je trenera. Shvatio je da mu za uspjeh treba čvrsta ruka, ali prije svega klasan trener kojeg se isplati platiti. Pronašao je Vahida Halilhodžića koji se u Maksimiru nametnuo autoritetom znanja. Pokazao se kao trener koji vrlo dobro poznaje ovu igru (bio je veliki nogometaš, što nije presudno, ali ne može odmoći), koji je preko noći uspio od frustriranih i anemičnih nogometaša, što je naglašavao kao jedan od ključnih problema, stvoriti momčad koja je gladna rada, rezultata, uspjeha. Probudio se i marketing, na tribinama je bilo mnogo roditelja s djecom, školaraca, bilo je nagradnih igara, napokon je gola utakmica dobila sadržaj. Za te dobre vibracije zaslužan je i prvi čovjek kluba. No u noći slavlja, što je svugdje u svijetu normalno, slavljeni su samo trener i igrači, a Zdravko Mamić osoba je velike taštine, osoba koja jednostavno ne može živjeti bez medijske pozornosti. Pa je tako Dinamov izvršni dopredsjednik dan nakon euforije u kojoj nije bio u glavnoj ulozi ipak odlučio skrenuti pozornost na sebe. Pa je tako, nakon što je tog petka otvorio oči, odlučio i sebi negdje u bradu rekao: "Svi sad pričaju samo o Vahi, o igračima. Mene ste zaboravili. E, nećete, sad ću ja Slavena Bilića prozvati rasistom pa ćete svi danima pisati samo o meni. Ja sam Zdravko Mamić, mamicu vam".

Sličnu je stvar Mamić napravio i nakon velebne pobjede protiv Ajaxa u Amsterdamu. U trenucima slavlja uspio je zasjeniti sjajnog Luku Modrića, maestralnog Marija Mandžukića i njegove golove. Skinuo se gotovo do gola, pjevao, plakao, ali i pronalazio neprijatelje Dinama i Hrvatske.

Sam potpalio požar

Sada je napao Bilića koji nije u reprezentaciju pozvao Sammira. Ima čak Mamić pravo, Sammir, koji ima hrvatsko državljanstvo, s ovim igračkim kvalitetama ima mjesto na popisu izbornika koji ga dosad i nije trebao zvati. Ali, ponovno Mamić to zna iskomunicirati samo na svoj primitivan i skandalozan način.

Svojim je novim vulgarnim ispadom samo još jednom potvrdio da je sramota da takav čovjek vodi Dinamo. Vidio je to i Vahid Halilhodžić, u ovom trenutku Mamićev anđeo čuvar, koji ima svoje ja i koji to sigurno neće tolerirati. Vrh hrvatske politike dotaknuo ga se prije mjesec dana, predsjednik i premijerka tek su mu priprijetili, ali neke Vahine pobjede i gužva oko Damira Polančeca 'ugasili' su požar. Naime, već treću godinu na ovoj stranici pokušavam upozoriti na Mamićevo vođenje kluba, na transfere igrača, na njegov sukob interesa, na njegovo prostačko i primitivno ponašanje. O tome sada javno govore BBB-ovci koji su za danas u 18 sati zakazali javnu tribinu na kojoj će se razgovarati o Dinamu. Sviđa mi se što ti dečki polako shvaćaju da ne treba razbijati izloge u Pragu, Udinama, tući se na tribinama, policajcu izbiti oko i na taj način prosvjedovati protiv Mamića. Bojkot utakmica nije najbolje rješenje, jer Dinamo bi morao biti iznad svega, iznad bilo kojeg pojedinca, a BBB su bili i bit će dio Dinama. Šteta što su tek sada došli k svijesti, prije je, nažalost, Mamić mogao kontrolirati jednu frakciju. No, podržavam bilo kakav oblik razgovora o Zdravku Mamiću. Osobi koja nije zaslužila voditi klub koji se zove Dinamo Zagreb.