Katalinić: Dinamo je pogriješio što Livaković nije odmah branio

Utakmica protiv Seville potvrdila je ono u što je Dinamova struka gotovo posumnjala. Dominik Livaković već sada je pravi europski vratarski proizvod. Prvi vratar mlade reprezentacije još je jednom potvrdio da spada među najpotentnije mlade europske vratare. Odavno je već u bilježnicama skauta ozbiljnih klubova, a za koju sezonu njegov transfer mjerit će se u milijunima. Uz Lovru Kalinića, to je vratar koji će u perspektivi sigurno biti glavni oslonac nacionalne vrste. Jasno je kako se, kada su vratari u pitanju, nemamo čega plašiti sljedećih petnaestak godina.

Puno naučio od Nježića

Još u vrijeme kada je kao mladi klinac došao u Zagreb bilo je jasno da Livaković ima izniman vratarski potencijal koji je zadnjih godina samo rastao. Strast prema nogometu mu je, kako nam je jednom sam priznao, usadio djed Vojmil koji ga je kao klinca vodio na treninge u Zadru. Često se mali Dominik znao živcirati kada djed nije mogao demonstrirati neke zahtjevnije vratarske tehnike. I danas blizu Višnjika postoji grbavi teren na Bagatu gdje je Livaković napravio svoje prve korake. Zadrani kažu: “Kada prođe selekciju na tom grbavom travnjaku, teško ga može iznenaditi bilo kakva ‘krtica’ poput one Robinsonove na Maksimiru.”

I danas se, djedu u čast, pomoli prije svake utakmice. S Danijelom Subašićem ima poseban odnos. Često razgovaraju, gotovo nakon svake utakmice, a Subašić mu daje savjete. Dakle, ima od koga učiti...

Kada govori o svom vratarskom sazrijevanju, Dominik će vam sigurno istaknuti zadarskog trenera Jakova Pinčića, a potom Željka Nježića iz Zagreba. Kroz ruke popularnog Dede u Zagrebu su prošle nebrojene generacije naših prvoligaških vratara. O čuvenom Dedinu patentu, jami s pijeskom, već je dosta toga ispričano. Baš je Nježić taj koji je radio s Livakovićem u najvažnijem razdoblju njegova vratarskog sazrijevanja.

U jami s pijeskom dobio je eksplozivnost. To je jedna od njegovih najboljih vratarskih karakteristika. Naravno, eksperti će istaknuti i njegove mentalne sposobnosti, odnosno čvrstoću. To je sigurno jedna od najvažnijih karakteristika vrhunskog vratara. Zapravo je nevjerojatna razina mirnoće koju je pokazao u svom debitantskom nastupu u Ligi prvaka protiv Seville.

O njegovim vratarskim kapacitetima porazgovarali smo s Hajdukovom vratarskom institucijom Ivanom Katalinićem, koji nam je odmah kazao:

– Livaković je i prije trebao braniti. Prošao je proces sazrijevanja sa Zagrebom. Ulazak u ligu, ispadanje iz lige. Dinamo je pogriješio što ga nije stavio da brani od početka sezone. Mali Šemper je talent, ali treba vremena i rada...

Koliko je Livaković vratarski napredovao zadnjih godina?

– Sada ćemo, u vremenu koje dolazi, vidjeti koliko je napredovao. Jer razlika je braniti u Dinamu i Zagrebu. Kada si u velikom klubu, onda nemaš previše posla, jedino u Ligi prvaka. A u domaćem prvenstvu imaš po jednu-dvije intervencije. Ako u tim situacijama obraniš, onda si uspješan, ako ne, onda se traži novi vratar – ističe Katalinić.

Vješto barata loptom

A Livaković je i na razini Lige prvaka pokazao da je taj. Koja je njegova najbolja karakteristika?

– Vidi se da je o staložen, miran. To mu je veliki plus. No još spada u kategoriju neiskusnih vratara iako je branio dosta u Zagrebu. On je tek na početku vratarskog puta. S vratarima se mora razgovarati. Vratar mora imati abecedu, samo tako će napredovati. Danas vam svi trče za novcem, nitko ne ide za tim da što bolje izgleda na golu.

Može li ga usporediti s nekim od europskih vratara?

– Teško je uspoređivati ga. Nema puno mladih vratara. Svatko ima svoj stil. Dominik ima svoj, ne treba se ni s kim uspoređivati, već gajiti svoj stil.

Koje su to karakteristike koje današnji moderni vratari moraju imati?

– Osnovna je stvar da mora znati igrati. Ako zna igrati, moći će čitati igru i predvidjeti situacije. To će mu uvelike pomoći da obrani. Bez toga se ne može postati dobar golman – zaključio je Katalinić.

A zanimljiv je baš taj detalj u Livakovićevoj igri u polju. Na pripremama Dinama često je znao i igrati. Njegovi suigrači ostali su iznenađeni kako vješto barata loptom i kako se snalazi na poziciji krila. A i kada je u Zadru obožava igrati mali nogomet s prijateljima. Uglavnom igra u zadnjoj liniji.

– Tako razvijam sposobnost suradnje s igračima u zadnjoj liniji – otkrio nam je Livaković jednom prilikom.