Nebo ovaj put nije bilo plavo, nije bilo na Dinamovoj strani. Ma da je barem kiša padala još koji sat, utakmica bi bila odgođena i hrvatski prvak ne bi ovako gadno nastradao u Mozartovu gradu. Ionako je samo još nekoliko kapi nedostajalo pa da nizozemski sudac ne dopusti igranje. No, kiša je stala i Dinamo se morao sučeliti s austrijskim prvakom.
Ali, još je važnije da se morao suočiti sam sa sobom, a ta su sučeljavanja u pravilu najbolnija. Opet je Dinamo baš sve ponudio prosječnom suparniku koji je znao iskoristiti darove. Nije Salzburg briljirao, bilo je potrebno tek nekoliko raspoloženih domaćih igrača, pa da Dinamo bude demoliran. Osramoćen, gotovo i ponižen, no vratar Eduardo s nekoliko je izvrsnih obrana dao malo motiva suigračima, koji su ublažili poraz s dva gola. Eh, kad momčad primi četiri gola, a vratar joj je uvjerljivo najbolji igrač, onda je jasno na što je to bilo nalik...
Ovaj Dinamo jednostavno nije dovoljno kvalitetan i trener Zoran Mamić mora što prije razmisliti o povlačenju one brzoplete izjave o "najboljem Dinamu unatrag deset godina". Nije problem izgubiti, ali kad je na suprotnoj strani bolji suparnik. Ali je zato veliki problem kad te uništi sastav koji također ima dosta mana, poput Salzburga, te čak ni ne ponudi svoje najbolje izdanje. Bliži se još jedan Božić koji, nažalost, neće biti obojen u plavo.
I sve te prognoze o "nikad lakšoj skupini" ili imperativne najave "kad će, ako neće sad", zapravo su najobičnije prazne tlapnje. Jer, prije nego što se počnu ocjenjivati i procjenjivati suparnici, neophodno je realno procijeniti vlastitu kvalitetu. A to očito nije učinjeno, nego se iz vlastitoga, neočišćenog dvorišta, tražila prljavština kod susjeda!
Pa onda ovakav Dinamo ovako i prolazi u "nikad lakšoj skupini"...
>>Pogriješio sam u pripremi utakmice, mogli smo i teže stradati
>>Dinamo nanizao 12 gostujućih poraza u europskim skupinama uz sramotnu gol-razliku!