Dinamo je sinoć izgledao obećavajuće, ali ne treba padati u euforiju

Dobro došli u zemlju svjetskih doprvaka! U tom su tonu dočekani i ispraćeni gosti iz Izraela. Kakva rapsodija u odnosu na lanjsko „bugarenje“ protiv Skenderbeua koje je završilo rekordno ranim ispadanjem Dinama.

Ovaj novi, Bjeličin, izgledao je u premijeri protiv suparnika koji je redovit u Europi vrlo zanimljivo, agilno, obećavajuće. Bila je to baš lijepa večer u Maksimiru. Prva nakon svega što se zguralo u posljednja dva mjeseca, od proslave naslova protiv Intera do „ševe“ sa Sheevom.

Bila je to prva nogometna večer u Maksimiru nakon što je Hrvatska postala svjetski nogometni doprvak, prva nakon dočeka koji je nadmašio i onaj pariški za svjetske prvake. Da, i prva nakon presude u Osijeku. Imali smo pripremljen naslov „Sve je isto, samo njega nema“, ali nije ispalo tako.

Europsko otvaranje u punoj su formi dočekali i Dinamo i navijači. Lijepo popunjen istok i odlični Boysi, ovaj put smješteni na jugu kao devedesetih, raspjevani i s par lucidnih poruka poput ove: „Ne znamo za nacionalni, ali mi igramo na stadionu koji je dovršen još 2006.“. Ovo je bila lijepa slika, ali namasu kritični dugi jesenski mjeseci, puni kiše, po kojoj nitko ne želi doći gledati nogomet. Dobar ili loš. Gradonačelniče, dosta nam je više „duda varalica“.

Plavi su odjenuli tamno ruho po uzoru na pobjednički marš Rusijom naših srebrnih junaka i za sat vremena zavili u crno izraelskog prvaka. Od sjajne minijature Ice Hajrovića do briljantnog Mislava Oršića koji je odigrao bundesligaški, Dinamo je djelovao europski. Novi stoperski par još će se uigravati, no već se vidi francuska škola Kevina Theophilea Catherinea (dalje u tekstovima Teofil).

Ne treba zaboraviti ni da Dinamo još ima Gavranovića, Benkovića, Doumbiju, Livakovića, te nesretnog Moru koji će se još neko vrijeme oporavljati. Ne treba padati u euforiju nakon jedne odlične partije jer slijede novi izazovi. Još jednu praznu jesen poput one lanjske bez Europe Dinamo bi teško podnio. Bila je to lijepa večer u Maksimiru za desetak tisuća gledatelja. I baš nitko nam nije nedostajao.

“Poštovani gledatelji“, ove čarobne zagrebačke večeri, rekao bi nekadašnji spiker Lovro.