ZAGREB - Dan će početi u omiljenom mu kafiću Versaceu, popit će mali machiato, pripaliti cigaretu. Novine će tek letimično pregledati, no i to sve manje. Dvadesetogodišnji pritisak i stres zamijenio je lagodnijim, gotovo umirovljeničkim životom. No, od nogometa je teško pobjeći.
- Svako jutro ulovim se da pod rukom nosim neseser. Dvadesetogodišnja karijera ipak je ostavila trag. Nije lako zaboraviti - izustio je Goran Jurić, hrvatski reprezentativac, nogometaš koji ima što pokazati u svom nogometnom spomenaru. Danas, na prvi pogled mršaviji je no ikad.
- Ne, kilaža je idealana, kao u igračkim danima. Karijeru sam zaključio, no futing i teretana ostali su navika i još uvijek potreba.
No, neće dugo biti bez posla.
- Čekam Fifinu menadžersku licencu. Nogomet je moj život, teško bih mogao raditi nešto drugo.
I dok smo očekivali da nam otkrije popis nogometaša koje će zastupati, Goca će ostati tajanstven.
- Polako, tek se uhodavam, imam već nekoliko nogometaša s kojima sam se dogovorio, navrijeme ćete saznati o kojim se igračima radi.
* Akademije vode u propast
U modi su vezanja uz nogometaše koji su jedva "prohodali", Jurić je izabrao suprotan smjer.
- Neću potpisivati nikakve ugovore, radit ću na riječ. Što znači papir, ako tom čovjeku ne mogu vjerovati.
No, klinci već odlaze u nogometne škole i akademije, hoće li uopće nešto ostati.
- Mislim da je to sve mazanje očiju, bez namjere da nekoga uvrijedim. No, vrijeme će pokazati. Jedini je put ulaganje u klubove, stvaranje jakih omladinskih škola, gdje će treneri biti dobro plaćeni. Sve ostalo bojim se da vodi u propast.
Ne prođe dan a da netko ne tuži Dinamo. I Jurić bi mogao, no...
- Nigdje u životu nisam zatvorio vrata, iz Dinama sam otišao u tišini, no razočaran što sam iz voljenog kluba otišao spoznavši da su ljudi koji su ostali bili sretni. To boli.
Novac mu, kaže, nije najvažniji.
- Nekome možda jest, meni su važniji principi. Klub mi duguje 175 tisuća eura, no isto bih to rekao i da je iznos puno veći. No, ne mogu shvatiti da Dražen Ladić, apsolutni rekorder po broju nastupa, Igor Cvitanović, najbolji strijelac u povijesti kluba, Robert Prosinečki budu jednostavno škartirani. Problem je što ljudi koji vode klub nisu upoznali svjetske klubove, manire najvećih, jer tada im takvo što ne bi palo na pamet.
Tužbe su bile neizbježne.
- Često se čujem s dečkima, i znam da su svi bili spremni na džentlmenski dogovor, no ne i klub, nitko nije razmišljao o tome.
Možda je izlaz u tome da se "prebiju" dugovi, da igrači uđu u klub.
- Nisam o tome razmišljao, no za Dinamo je jedini spas da netko kupi klub. I onda će ti ljudi raditi, ulagati, na kraju i zaraditi. To će vrijeme doći, ne vidim drugi izlaz.
Jurić je bio nezamjenjiv u jednoj od najvećih "plavih" momčadi, no navijači tada nisu mogli oprostiti miješanje politike u klub.
- Egzaktno je da smo bili velika i prava momčad, koja se mogla nositi gotovo sa svakom europskom momčadi. Ponekad se zamislim i shvatim da je to bila momčad koja je mogla biti u europskom vrhu, možda se i popeti na njega. A to s navijačima, to je teško pitanje. No, i danas stadion zjapi prazan.
* Politika mora pomoći
Politika je tada gurala klub, danas mu okreće leđa.
- Politika se ne treba miješati, no svakako treba pomoći, ma svi oni koji dobro žele Dinamu, moraju biti dobrodošli. Hrvatska je u svijetu najpoznatija po sportu, to je najveća moguća promocija. I ovaj nezavršeni stadion, je gradski, dakle netko mora pomoći. Vjerujem da će se netko od političara naći i pomoći.
Frustrira ga trenutačno stanje u klubu.
- Pričao sam prije nekoliko dana sa sportskim direktorom Zaragoze, koji me pitao je li Dinamo ispao iz lige. Rekao sam mu da nije, i da će se vratiti u Europu. Dinamu je neophodan rezultat, sve ostalo su priče za malu djecu. Danas smo četvrti, a to si ovaj klub ne smije dopustiti. Treba početi stvarati rezultat. To je klub koji se uvijek mora boriti za naslov.
Francuska bronca ostat će mu najdraža uspomena. U svibnju Goca će se prometnuti u vatrenog navijača.
- Uh, često mi se vraćaju slike iz Francuske, s vremenom shvatite što se ondje dogodilo, kakav je to zapravo fascinantan rezultat bio. Navijat ću za dečke, skupina je po mjeri. Možemo i moramo proći skupinu, a o nečemu većem možemo sanjati. Četvrtfinale, to bi već bilo fantastično.
I. Flak