Trebao je to biti praznik nogometa, baš kao i svaki put do sada kad igraju Dinamo i Hajduk. Uvijek na tu utakmicu idemo u nadi da ćemo napokon vidjeti nešto dobro, no svaki je put isto. Nogomet je sve slabiji, sve lošiji i sve je manje nade da će se jednom dogoditi nešto dobro i lijepo jer nakon odlaska sa stadiona čovjek je prazan i razočaran, čak se osjeća prevarenim.
Derbi bez prilike
Jučer je bio Praznik rada pa su valjda igrači Dinama i Hajduka odlučili sebi prirediti praznik, odigrati laganu utakmicu. A ona je ovaj put izgledala vrlo prijateljski jer nije bilo žestine, nije prekidana 50 puta zbog prekršaja. Ali toliko lošeg nogometa na jednome mjestu – to može samo naš derbi. Jer, kakvo je to poluvrijeme u kojem nema prave prilike, samo je Dinamo imao jednu polušansu, u kojem Butina nema nijednu intervenciju. Zalud je plavima bilo što su dominantniji kad su bili jalovi i bezidejni. Nevjerojatno je da nisu naučili da se nogomet igra i bez lopte, a kod njih nema prilaženja, otvaranja... Zapravo, nejasno je kako su to igrači zaboravili jer jesenas su pokazali da znaju i mogu. Igrali su tada odlično, a danas to više nije ni ista momčad, ni isti igrači. A ima i “znalaca”, Dodo je pokazao da je isti lijevom i desnom nogom, ali isti je po lošem. A ako se još nađe u srednjem redu, to je dodatna muka. Nije on kriv, dečko se bori kao lav i ima volje, kod njega želja nije problem. Zvižduci gledatelja ispratili su igrače u svlačionicu, bolje nisu ni zaslužili za igru koja je bila miran prosvjed koji se zapravo trebao tijekom dana ozbiljnije događati u obližnjoj šumi.
HNL u dubokom glibu
Uza sve to, još se i navijači, koji trgaju stolce na svome stadionu, potuku s policijom, i tada je jasno da je naš nogomet u dubokom glibu. A ne vidimo tko ga odatle može izvući. Mogli su igrači obiju momčadi bolje odigrati da Hajduk nije previše mislio na kup sa Šibenikom, a Dinamo bio toliko slab, možda i zbog toga što mu je u svijesti bilo da je i bod dovoljan za naslov prvaka. U nastavak je Hajduk ušao bez Andrića i Skoke, očito ih je Poklepović odlučio sačuvati za kup. I plavi su odmah imali prvu pravu priliku, no zicer je Mandžukiću obranio Subašić. Jednostavno, opet nogometno siromaštvo. Na sreću da su samo dva kola do kraja. I, da ne zaboravimo, ovim je bodom Dinamo osvojio peti naslov prvaka uzastopno.
Stadion u Maksimiru. Gledatelja 12.000. Vrijeme ugodno. Sudac Vlado Svilokos (Sisak) 6
Butina 6, Etto 5.5, Barbarić 5.5, Cufre 6.5, Ibanez 5.5, Dodo 4, Badelj 6, Vrdoljak 5.5 (66. Calello 5.5), Sammir 6, Mandžukić 5.5 (87. Kramarić -), Slepička 5.5 (76. Antolić -)
Subašić 6.5, J. Buljat 6, Pandža 6, Maloča 6, Oremuš 5.5, Andrić 6 (46. Jozinović 5), Skoko 5.5 (46. Vukušić 5.5), Ljubičić 5, Cernat 5, Strinić 5.5 (79. Tomasov -), Ibričić 6
a vidjeli su kako se novinari dive interu protiv barce na antinogometu pa ce sad i ovi to igrat ajmo svi igrat bunker pa ce tek onda vidjet ljudi zasto strucnjaci toliko cijene barcu arsenal ....