Dinamo se i dalje mora sramotiti u Europi, a sad će ga dočekati perverzija

U vrijeme kad nije bilo koronavirusa, kad se prateći Dinamo putovalo Europom na utakmice europskih kvalifikacija, pa na utakmice u skupinama Lige prvaka i Europske lige, nagledali smo se sjajnih stadiona, velebnih grdosija, raskošnih bombončića i uglavnom je osjećaj koji se javljao bilo žaljenje, pa i zavist. Jer, kako drugi mogu imati uljuđene stadione, a taj Dinamo igra na onom ruševnom betonskom mastodontu iz socijalističkih vremena iz čijeg trulog betona vire hrđave željezne šipke koje sve teže drže nagrizenu konstrukciju.

Dinamo je opet rezultatski sjajan u Europi, ove je sezone ne samo opet prezimio nego je postavio i rekorde u europskim razmjerima po kojima će ostati upisan.

Imaju i sjajan trening-kamp

Izborio je Dinamo tako novo europsko proljeće, Zoran Mamić ponovio je ono što je dvije sezone ranije napravio Nenad Bjelica nakon 49 godina posta. I sad mu je ždrijeb dodijelio ruski Krasnodar, a večeras će plavi tamo odigrati prvi susret 1/16 finala (uzvrat je tjedan dana kasnije u Zagrebu).

Igrači Dinama možda neće biti impresionirani suparničkom momčadi, za nju će se zacijelo dobro pripremiti, no plavi će sigurno biti impresionirani stadionom na kojem se igra. Doduše, neće oni puno toga vidjeti od onoga što taj stadion nudi. Stadion Krasnodara, iako je relativno nov, nije bio domaćin utakmicama Svjetskog prvenstva. Doduše, taj divni stadion Krasnodara i njegov pripremni kamp bili su pripremna baza reprezentacije Španjolske, a onda je jasno kakve mogućnosti nudi, ne bi takva reprezentacija izabrala nešto što nije vrh vrhova.

Na stranu sad kamp Krasnodara koji je desetak kilometara udaljen od grada, koji nudi sve što treba vrhunskoj profesionalnoj nogometnoj momčadi za rad. No spomenimo da u njemu imaju “samo” pet terena punih dimenzija s prirodnom travom, jedan manji teren, jedan teren normalnih dimenzija s najnovijom generacijom umjetne trave, svi su osvijetljeni. Tu je i jedan pješčani teren, pa teren za nogo-tenis. U kampu su dva smještajna objekta za 40 osoba. Glavna zgrada ima fitness-centar, dvije saune, bazen i jacuzzi, medicinski i rehabilitacijski centar, svlačionice, dvoranu za sastanke, urede, parkiralište za 40-ak automobila...

A sam stadion? Iskreno, to je perverzija. I dok kukamo na to kako izgleda i što je zapravo maksimirski stadion, ovaj stadion Krasnodara doista je vrh. I takve perverzije stvarno nisu potrebne ni gradu Zagrebu ni Dinamu koji bi samo želio normalan stadion, bili bi plavi i svi mi sretni s toliko spominjanim stadionom u Budimpešti, Groupama Arenom.

Stadion u Krasnodaru ima oko 35.000 sjedećih mjesta, ali s punim komforom. Sjedala imaju grijalice, a sve što je važno može se pratiti na ogromnom displeju. Naime, stadion je okrugao, sva su sjedala natkrivena, a ispod krova, u cijelom krugu stadiona nalazi se displej površine 4700 kvadratnih metara!?

Dobitnik brojnih nagrada

Gradnja stadiona počela je 2013. godine, završen je tri godine kasnije, a sa svim tim svojim perverzijama koštao je oko 260 milijuna eura. I izvana izgleda prekrasno, gledali ga danju ili pogotovu noću. Taj je stadion za svoja rješenja dobio i nekoliko nagrada. Navijači su mu u anketi dali drugo mjesto u glasanju za stadion godine 2016., struka mu je dala treće mjesto, a dobili su i nekoliko nagrada za rješenja, inovacije...

Maksimir bi također mogao dobiti nekoliko nagrada, primjerice za to kako dobiti licenciju za utakmice, još za našu ligu se možda i može nešto preko veze, ali dobiti i prolaznu ocjenu Uefinih kontrolora doista je umijeće, nagradu zaslužuju i navijači koji čitavih ekstremiteta odu s tog stadiona. Ponavljamo, ne trebaju nama stadioni s takvim detaljima kao Krasnodarov, ali lijepo je vidjeti kako stadion može izgledati kad se ima novca (uostalom, središe grada Krasnodara izgleda fenomenalno, a ne kao naše potresom ogoljene stare zgrade) i kad se želi nešto napraviti. Kod nas nema ni volje ni novca za samo normalan stadion pa bar dok Dinamo ovako putuje svijetom možemo vidjeti kako to drugi rade.