Sve je za Dinamo počelo idealno: u 2. minuti Beqiraj pogađa gredu, a odbijanac Sammir glavom posprema u mrežu Šibenčana - 1:0. Ozareni kapetan raširio je ruke, otpozdravljao publici, očekivala se kanodanada Zagrepčana, rekordna pobjeda...
A samo nekoliko minuta nakon pogotka, Sammir se od junaka pretvorio u tragičara utakmice: kramponi šibenskog braniča zabili su mu se ravno u meso, bol je bila neizdrživa i u 27. minuti utučeni Filho morao je napustiti igru...
- Pogodio me točno u tetivu, tamo gdje me najviše boli. Poderao mi je i čarapu kramponima - potužio se ožalošćeni Dinamov kapetan, kojemu je ovo bio tek drugi pogodak u Prvoj HNL ove sezone.
I prvi glavom nakon ožujka 2009. godine, kada je taj njegov pogodak donio u Maksimiru pobjedu nad Slavenom Belupom (1:0). Bila je to posljednja utakmica Marijana Vlaka na Dinamovoj klupi. Tada je na scenu prvi put stupio Kruno Jurčić...
Iako je Dinamo igrao u gotovo najjačemu sastavu, protiv Šibenika je bio neraspoložen i nemotiviran. Nakon Lyona na Šibenik, i nije neka inspiracija, tu se dinamovcima nema što prigovoriti, svaka utakmica u Prvoj HNL bit će ovakva, bez okusa i mirisa.
I šteta da u ovakvim utakmicama češće ne vidimo Andreja Kramarića (nije bio ni na klupi) ili golobradoga Špehara, kojega su ustupili juniorima. Klinci bi se mogli proslaviti... Ipak, u drugom poluvremenu otvorilo se Fatosu Beqiraju.
Zabio je na sjajno dodavanje Šituma u 55. minuti i s pet pogodaka postao najbolji Dinamov strijelac u 1. HNL. I tada je zapravo Dinamo, na Jurčićev užas, prestao igrati, kao da ga ova utakmica više nije zanimala. Pa se dogodio strašan kiks Vrsaljka nakon kojega je Šibenik smanjio omjer...
Jurčić je ovom pobjedom izjednačio svoj rekord iz sezone 2009./2010. kada je u prvih deset kola imao devet pobjeda i jedan remi, 28 bodova. To je najbolji Dinamov start u Prvoj HNL, bolji i od Barićevoga 1996. (25 bodova), i od Ivankovićevoga 2007. godine (27 bodova).
Samo pobjeda se računa, no igra je loša. Loše postavljena ekipa, osim ova dva gola, bila je možda još jedna šansa, niti jedan prodor po krilu, možda jedan centaršut. Sve se pokušavalo na silu, kroz sredinu. Uz to svaki put kada je Šibenik uzeo loptu, panika. Da šibenik ima malo bolje igrače, zabio bi bar 3 komada. Ovo je možda dovoljno za HNL i Hajduk s igračem manje, no sada se vidi zašto je dinamo u dvije utakmice u Europi imao ukupno jednu šansu. Ne znam zašto Mamić toliko brani Jurčića, pa taj trener je katastrofa...