“Dinamo, to sam ja”, više ne prolazi, Mamić će ovu bitku izgubiti!

Bio je 8. studenoga 2018., igrači su Bjelicu nosili na leđima, a navijači slavili svoje plave heroje koji su pobjedom protiv Spartaka iz Trnave osigurali Dinamovo proljeće u Europi nakon 49 godina čekanja.

Dinamo se te predivne zagrebačke večeri opet vratio narodu nakon što ga je godinama od naroda udaljavao Zdravko Mamić.

U tim trenucima slavlja malo je koga opterećivalo je li Mamić i dalje stvarni gazda Maksimirske 128, nitko nije mario za to što Zdravko i dalje svakoga jutra iz Međugorja vodi kolegij sa svojim poslušnicima u klubu, bilo je bitno samo to da u Zagrebu klinci opet nose Dinamove dresove, da se u kafićima pjevaju Dinamove pjesme i razgovara o Livakoviću, Olmu, Periću, Ademiju, Gojaku, Gavranoviću, Petkoviću, Oršiću, Bjelici...

Uživali su svi dinamovci u toj lijepoj Bjeličinoj eri i ove jeseni, do kraja života pamtit će se veličanstvena 4:0 pobjeda protiv Atalante u Maksimiru, ali i onaj “prokleti VAR” protiv Šahtara koji je plavima uzeo proljeće u Ligi prvaka.

Bjelici zabili nož, a donio im 100 mil. €

Malo je tko mogao zamisliti da će se ta veličanstvena era završiti na ovako ružan način, prekjučerašnjim tjeranjem iz kluba cijelog Bjeličina stožera. Ti sjajni stručnjaci – Rene Poms, Nino Bule, Silvije Čavlina, Martin Mayer, Karlo Reinholz i Jasmin Osmanović – imali su veliku ulogu u Bjeličinim idejama, utkali su sebe u najveći uspjeh kluba od 1970. godine. No zbog toga što su zajedno s igračima odbili smanjenje ugovora, potjerani su iz kluba u stilu sjevernokorejske diktature Kim Jong-una.

Bilo je doslovno: “Ili potpišite, ili letite iz kluba”. Bjeličin stožer odabrao je ovo drugo. Naravno, odlaskom njegova stožera i Bjeličin put u Dinamu došao je kraju, pitanje je samo na koji će se način trener plavih dogovoriti s čelnicima kluba o neminovnom razlazu. Jer, kako bi mogao nastaviti surađivati s ljudima koji su mu zabili nož u leđa? Nikako...

Veze između Bjelice i šefa Zdravka Mamića popucale su već prije, vidjelo se to po nekim Bjeličinim reakcijama u posljednje vrijeme. A popucale su ponajviše zato što je Bjelica, sasvim zasluženo, u očima javnosti postao glavni ideolog ove vrhunske generacije.

A ego Zdravka Mamića takve stvari više nije mogao podnositi pa je u klub najprije vratio brata Zorana Mamića, što je jako zasmetalo treneru plavih. Posljednjih mjeseci već se govorilo da bi Mamić i ostali iz vrhuške maksimirskog kluba bili najsretniji kada bi Bjelica ovoga ljeta napustio Maksimir, a prekjučerašnjim radikalnim potezom stigli su milimetar od tog cilja. Bjelici je presudilo to što je postao omiljen, uspješan, ali i neposlušan, a gazda iz Međugorja to više nije mogao trpjeti.

Poslušni panduri, tajnice, skupštinari

Nažalost, brzo se u klupskoj vrhušci zaboravilo da je Bjelica klubu, nagradama Uefe, transferima Olma i Šunjića te podizanjem cijene svih ostalih igrača, klubu donio približno 100 milijuna eura. I tako direktno nahranio i sve poslušne uhljebe koje je bjegunac od hrvatskog pravosuđa proteklih 15-ak godina doveo u klub.

Mamić se ovom ludom odlukom o tjeranju Bjeličina stožera riješio i samog Bjelice, ali ovim najglupljim potezom (a konkurencija je velika) u svojoj eri šefovanja maksimirskim klubom mogao bi presuditi i samome sebi. Jer, i dio javnosti koja je do sada branila “stvoritelja” Dinama, sada će valjda progledati, shvatiti da Mamić sebe stavlja iznad kluba i igrača.

Mamiću će na kraju odani ostati samo skupštinari koje je sam izabrao, panduri i tajnice koje je postavio da fiktivno vode klub, poslušnici koji na svaku njegovu ideju potvrdno kimnu glavom. Bjegunac od hrvatskog pravosuđa, čovjek koji je nepravomoćno osuđen da je iz Dinama izvukao 144 milijuna kuna, opet je sebe vratio u prvi plan, ali neće uspjeti ponovno otuđiti klub od navijača. Ušao je u bitku koju ovaj put ne može dobiti. “Dinamo, to sam ja”, ovaj mu put neće proći...

Slavlje igrača Dinama u Trondheimu

Video: GNK Dinamo