Prijelazni rok u punom je jeku, a Dinamo još nije doveo pojačanje s kojim bi mogao krenuti u svrgavanje vodeće Rijeke. Istina, radi se na dovođenju Sammira, no taj transfer izvan je Dinamove moći i ovisi isključivo o dobroj volji Kineza.
A što dalje, ima li na vidiku još kojega kapitalca za plave, koliko uopće Dinamo može platiti i pije li vodu teza da se to što Kinezi mahnito kupuju igrače odražava na europsko tržište i udvostručuje cijene čak i prosječnim europskim nogometašima?
– Takva je teza ipak malo nategnuta. Naime, u Kini je samo 30 posto onih bombastičnih transfera koji imaju svjetski odjek, a svi ostali su u normalnim okvirima. I tamo prvoligaši kupuju inozemne igrače za dva-tri milijuna eura – kaže nogometni menadžer Danko Đikić, čijom su zaslugom u Dinamo svojedobno došli sjajni Tonel (bez odštete), Ivo Pinto, Soudani, pa i osporavani Wilson Eduardo, koji upravo briljira u dresu Brage.
Bi li pomogao i Rijeci?
Zašto onda Dinamo još od vremena Soudanija nije doveo pravo inozemno pojačanje, a njegovi skauti mjesecima kruže Europom? Sportski direktor Marijan Vlak obišao je kontinent uzduž i poprijeko, a, zanimljivo, u skautskoj misiji u Portugalu priključio mu se i glavni instruktor HNS-a Ivan Bedi. Hm, taj podatak za sobom povlači neka pitanja, na primjer, bi li Bedi, taj neosporni nogometni znalac – šmeker i prekaljeni dužnosnik s grbom HNS-a, u skautiranju igrača pomogao i Hajduku i Rijeci?
– Pri odabiru i kupnji igrača važan je tajming, dakle, u kojemu trenutku pristupiti igraču, a to je uvijek lakše ovlaštenome agentu, koji ima najbolji uvid u situaciju na terenu i ulaz u klubove, nego što ga to imaju klupska izaslanstva. Evo, na primjer, da Dinamo traži stopera, ja mu u ovom trenutku mogu ponuditi Benkovićevu kopiju, 22-godišnjaka kojemu na ljeto istječe ugovor – nastavlja Danko Đikić.
Ne tako davno taj je agent Dinamu nudio novi kontingent nadarenih Portugalaca. Primjerice, plavi su za nešto više od milijun eura mogli imati Rafu i Hortu, dvojicu danas standardnih igrača Benfice, dok su bili u Bragi, odnosno Vitoriji iz Setubala. No, u Maksimiru je tada procijenjeno da bi prevelika koncentracija Portugalaca mogla ugušiti talent jednoga Ivana Fiolića, na čemu se Dinamovoj struci ne može prigovoriti.
Soudani još bez ponude
Pitate li Danka Đikića tko je danas igrač koji bi Dinamu mogao donijeti prevagu u odnosu na konkurenciju, agent uopće ne dvoji.
– Dinamovi skauti, obustavite sve aktivnosti i neka se klub koncentrira na dovođenje Sammira. Nemoguće je uopće zamisliti da bi Dinamo ove zime mogao dobiti veće pojačanje, on je raketa u odnosu na sve igrače u Hrvatskoj ligi – ističe Đikić.
S obzirom na recentnu povijest Dinamovih kupnji, kao i na činjenicu da bi manji europski klubovi rado Dinamo, kao najbogatiji klub u regiji, pokušali izuti iz cipela, ove zime ne treba očekivati da će Vlakove putešestvije iznjedriti spektakularno pojačanje. Osobito ako Kinezi puste Sammira, koji bi onda blagajnu plavih stajao najmanje milijun i pol eura po sezoni.
Sa Sammirom i Soudanijem (još bez ponude koja bi ga zadovoljila) Dinamo bi sigurno ozbiljno ugrozio Rijekine šampionske ambicije.
A kad su ljetna pojačanja u pitanju, Dinamo ne treba više sportskom direktoru Marijanu Vlaku nabijati zrakoplovne nagradne milje. Bio bi mu dovoljan i – ZET-ov pokaz. Naime, najbolje što tržište u ovom trenutku nudi, a dostupno je u svakom trenutku, raste na Kajzerici. To su Lovro Majer i Luka Ivanušec. Uostalom, i Brozović i Pjaca potječu iz Lokomotivina inkubatora, a Dinamu su donijeli basnoslovnu zaradu.
Najveće kupnje plavih:
Marko Rog (Split) 5,0
Junior Fernandes (Bayer) 2,5
Marcelo Brozović (Lokomotiva) 2,4
Adrian Calello (Independiente) 2,2
Petar Stojanović (Maribor) 2,0
Paulo Machado (Olympiacos) 1,8
Boško Balaban (Club Brugge) 1,7
Angelo Henriquez (Man. United) 1,6
Pedro Morales (Universidad) 1,6
Amir Rrahmani (Split) 1,6
NAPOMENA: Navedeni su Dinamovi dolazni transferi u posljednjih deset godina, a u koloni su cijene pojačanja u milijunima eura (izvor: Transfermarkt)