ZAGREB - Prije nego što se, zajedno s Ivicom i Janicom, uputi prema ledenjaku Hintertuxu, Ante Kostelić će navratiti do zagrebačkog Kineziološkog fakulteta. Ondje Gips ima nedovršenog posla. Treba obraniti diplomsku radnju. Trebao bi to biti najpozlaćeniji diplomski rad ikada napravljen u nacionalnoj visokoj sportskoj školi.
- Imao sam već gotovo napisan diplomski rad o rukometu, ali je logično da ja napravim diplomski iz skijanja. Naslov teme još nisam definirao, ali ću u njoj tumačiti program Janičinih priprema za četiri olimpijske medalje. Nešto će u diplomskom zacijelo biti i iz mojih dnevnika.
Gips kaže da nije posebno entuzijastičan glede stjecanja diplome, no kako svi oko njega, pa tako i profesori s Fakulteta, žele da to dovrši, onda će on to i učiniti.
- Meni to nije posebno atraktivno. Mene više zanimaju pobjede na otvorenom sportskom polju - priznaje čovjek koji je prije doktorirao na skijalištu nego što je diplomirao na fakultetu.
- Ne znam kako bih opisao taj svoj stav o tome. Možda je bolje da ga i ne izričem pred novinarem jer sam u posljednje vrijeme imao neka ne baš dobra iskustva. Eto, završio sam čak u Feralovoj rubrici "Najveća sranja". Meni to ne treba. Osim toga, i dalje držim da bi ljude više trebale zanimati činjenice, puno više nego lirski opis pobjednika ili gaženje u blatu čovjeka koji ti se ne sviđa. Zgodno je za potrebe priče nešto dodati ili oduzeti, ali izmišljati nove sfere, to može proći samo jednom. Radije bih otkupio pravo da se o meni ništa ne piše.
To je, dakako, neizvedivo jer je ipak riječ o olimpijski najtrofejnijem hrvatskom sportskom treneru. Nemoguće je smanjiti zanimanje javnosti, a i oni bi to isto htjeli, za sve ono čime se bave Ivica i Janica. Kostelići su postali prevelike zvijezde, veće od hrvatske sportske stvarnosti, a da ih mediji ne bi gotovo svakodnevno pratili.
Najviše je pod povećalom trostruka olimpijska pobjednica Janica, koja i dalje mora mirovati zbog usporenog zacjeljivanja rane od operacije slijepog crijeva.
- Janica je i dalje u statusu quo. Imala je u četvrtak neku gnjavažu sa snimanjem, od osam do 16 sati, pa ju je navečer opet boljelo. Ivica je išao kontrolirati oba koljena i on je zdrav. Doduše, jedan mu je meniskus malo nagnječen, no to je možda od svih onih amortizirajućih doskoka prilikom vježbanja gimnastike. Ivica će ovih dana trenirati na Sljemenu, Jarunu i u Maksimiru, a trčat će, voziti bicikl i rolati - kazuje Gips.
Kostelići će 8. rujna krenuti u Hintertux, gdje će boraviti gotovo dva mjeseca (Gips najavljuje 55, 56 dana), pri čemu će Janica očito morati imati slabiji intenzitet treninga od Ivice. Barem u početku.
- Ova me godina podsjeća na prošlu, kada sam proveo nekoliko teških mjeseci na Hintertuxu. Pripremao sam najprije Ivicu, a potom Janicu. Drugi su otišli s Hintertuxa potkraj listopada, a mi smo ostali cijeli studeni. A tada su česte oluje i temperature su ispod minus 20. No, tko zna, možda će Janicu manje smetati skijanje nego vježbanje na suhom, kojim ćemo se na Hintertuxu također baviti, i to svaki drugi dan.
Janica će i tijekom tih priprema biti u zaostatku. Potpuno je preskočila suhi dio treninga (trčanje, akrobatiku) na Badiji, a nije kompletno odradila niti one kratkotrajne snježne treninge u Zermattu.
- Koliko će Janica biti u zaostatku, teško je izračunati. To se razdoblje netreniranja uvijek negdje vrati. Dobar trening i dobar rad nikad nisu izravni kao i dobra literatura. Vrijedne stvari se slažu dugo vremena.
D. Brajdić