Opet smo pili kavu i čaj u Domu košarke Cedevita. I da, opet smo fotkali u dvorani 4 i zbog lakta Darija Šarića u utakmici Cedevite i Cibone, imali smo vrlo ‘fotogeničnog’ modela.
Kažu, haraju viroze i vrijeme je sumorno. Tako smo i mi bili svi nekako sumorni, umorni i napeti. ‘Maskiranje’ i fotkanje je probilo led, a onda se već moglo i o ustašama i partizanima... No dobro, nismo baš toliko daleko otišli, no kojih dvadesetak godina unazad jesmo...
– U Sarajevu sam počeo u školi košarke legendarnog Rusmira Halilovića. Igrao sam za BiH i u kadetskoj reprezentaciji, a onda smo se, kad sam imao skoro petnaest, svi preselili u SAD, gdje sam počeo igrati za srednju školu Everett u Michiganu. To je bila vrhunska školska momčad. S Vikinzima sam 2004. osvojio i prvenstvo, izborio se za stipendiju i izabrao Spartance, Michigan State.
Suton je s ponosom naglasio:
– U obje momčadi, srednjoškolskoj i koledžu, prije je igrao i stasao Magic Johnson, ikona NBA i Lakersa!
‘Ti nisi bijelac, ti si Bosanac’
– U Ameriku smo došli, neću zaboraviti, 21. srpnja 2000. godine. Komunikativan sam pa s pronalaženjem društva nisam imao problema. Engleski sam znao, ali trebalo mi je mjesec, dva da se naviknem da ga svakodnevno govorim. Druge godine igrao sam za najstariju selekciju. Bio sam jedini bijelac – rekao je pa se počeo smijati: – Dečki su bili super. Voljeli su me. Nisu me smatrali ‘klasičnim’ bijelcem u košarci. Rekli bi: “Ti nisi bijelac, ti si Bosanac”.
Goran je sin Hrvata Miroslava i Srpkinje Živane, rođen u Sarajevu. Zanimljiva kombinacija?
– Ma što zanimljiva, zajebana kombinacija – nasmijao se.
– Slušaj, kao klinac nisam znao tko je tko. No, kako su se stvari odvijale, to je postao problem. Bože moj, rođen sam tako, jesam što jesam... Kad bih došao u Srbiju, rekao bih da mi je mama odatle. Kad bih bio u Sarajevu, govorio sam da sam tu rođen. Dok sam u Hrvatskoj, govorim da mi je otac Hrvat.
S početkom rata iz Sarajeva 1992. godine krenuli su put Beograda...
– Nismo mislili da ćemo tamo ostati sedam godina, praktički cijelu moju osnovnu školu. Kad smo se vratili u Sarajevo 1999. godine, roditelji su zaključili da tamo nemamo budućnosti. Zbog mene i brata Darijana preselili smo se u Ameriku, gdje nam je već živjela neka rodbina.
Igranje košarke otvaralo mu je sva vrata...
– Nezaboravan trenutak sa Spartancima bio je kad smo izborili Final Four NCAA-a. U finalu smo izgubili od North Caroline 89:72, ali to je bilo nezaboravno iskustvo.
Za Michigan State uz Sutona su igrali današnji NBA-ovci - Draymond Green, krilo Golden State Warriorsa i Shannon Brown, šuter Phoenix Sunsa. I Suton je dobio priliku igrati u NBA, pa je i odbio poziv reprezentacije BiH za Eurobasket 2009. godine u Poljskoj. Na draftu te godine izabrao ga je Utah Jazz gdje je dvije godine ranije igrao Gordan Giriček. Suton je odigrao ljetnu predsezonu kod legendarnog trenera Jerryja Sloana i priča je time završila...
– Uvijek ću se sjećati kako mi je rekao: “Dobar si igrač, ali nisi spreman...” On je vrhunski trener, dobro je procijenio... Bio sam dobar, ali ne i odličan... Onda sam poželio igrati za Miami. Bili smo u kontaktu, ali menadžer mi je rekao: “Ne bi bilo dobro da te u tjedan dana otpišu dva NBA kluba”. Danas mi je žao što nisam pokušao.
San o NBA-u živ je i sada, no kako godine prolaze - pretvara se u želju da barem jednu sezonu odigra u NBA-u.
Suton se vratio u Europu u listopadu 2009. i zaigrao - opet za Spartance, za St. Peterburg:
– Pamtit ću Rusiju po svinjskoj gripi. Zarazio sam se odmah po dolasku – prisjetio se pa se na pitanje o facijalnim deformacijama samo nasmijao:
– Ne, nikakvih izobličenja nije bilo.
Zvi Sherf me nije volio
U lošem sjećanju ostao mu je čuveni izraelski trener Zvi Sherf koji je te sezone vodio Spartak...
– Prošao sam Sloanove treninge i nisam se slagao s principima Sherfove obrane. Stalno smo se svađali. Nisam ga volio, nije ni on mene. Postigao bih double-double u jednoj utakmici, a onda u drugoj ne bih igrao ni sekunde. I još smo trenirali na trećem katu osnovne škole. Nije bilo parketa, nego neka gumena podloga. Očajno s obzirom na budžet takvog kluba. Na toj sam podlozi ozlijedio koljeno, menisk. Ubrzo smo se rastali...
Završio je u talijanskoj Angelico Bielli. Iako se stalno provlačilo da je već tada Cibona zakasnila s telefonskim pozivom, Suton je samo hladno dodao:
– Tada me nitko iz Cibone nije kontaktirao.
Kontaktirali su ga sljedeće sezone nakon dugog oporavka od teške ozljede stopala.
– Nakon utakmice protiv Cantùa Nikša Prkačin mi je ponudio ugovor za Cibonu. Rekao je: “Samo reci želiš li doći, sve ćemo riješiti”. Prihvatio sam, a i nisam imao previše opcija.
S vukovima mu je u najdražem sjećanju pobjeda nad Cedevitom 2012. u finalu Hrvatskog prvenstva. No, rastanak je bio ružan...
– To je završena priča. Otišao sam iz Cibone jer me nisu plaćali kao ni ostale dečke. Zvali su me nazad, a zaostatke nisam dobio. I na kraju sam ih tužio... Moj se spor riješio prošle godine kad sam prešao u Cedevitu... Dugovali su i Marku Tomasu i Gordanu Giričeku i Goranu Vrbancu... Dugačka je lista.
Sada je pet bivših cibosa s trenerom Jasminom Repešom u Cedeviti, najvećem Ciboninu rivalu. Posljednji derbi bio je usijan. Cedevita je izgubila, a Suton je imao bliski susret s laktom Darija Šarića i dio utakmice odigrao sa slomljenim nosom.
– Vjerujem da se slučajno dogodilo. Znam da Šarić nije takav tip igrača. Događa se da ljudi lome noseve, nasmijao se: – Vratili su ga nazad, dobar je, nije puno kriv, jel’da...
Od te utakmice Sutona na terenu viđamo s maskom. I još ćemo neko vrijeme:
- Trebao bih je nositi još dva-tri tjedna, ali ako budem dobro igrao s maskom, možda je nikad i ne skinem, nasmijao se. Kaže, kao Richard Rip Hamilton iz Detroit Pistonsa kojem su dvaput lomili nos, pa mu je prozirna maska godinama zaštitni znak.
- Znali smo da će Cibona igrati žestoko i prljavo. Nije to ništa novo. Samo nisam znao da će mi slomit’ nos. Znam da nije bilo namjerno, ali me spriječilo da bolje igram.
Nurkić je golema beba
Je li agresivnost Cibosa zapalila prostačka ilustracija koju je Jusuf Nurkić objavio na društvenoj mreži?
– Nisam za to znao dok nije završila utakmica. To nije način, ali Juka je golema beba – opisao je Nurkića. – Bilo je i gorih stvari. Sigurno ih je to nabrijalo, ali i mi ćemo se u sljedećoj utakmici sjetiti što su oni nama radili u posljednoj...
Iz života u Zagrebu podijelio je tek da živi s djevojkom Biom. Pušta brkove u sklopu kampanje za borbu protiv raka prostate. U slobodno vrijeme voli u kino, ponekad i sa suigračima Nolanom Smithom i Ivom Baltićem. Roditelji su ostali živjeti u Americi:
– Ganjaju mirovinu, što će... nasmijao se na kraju.
>> Nurkić je proigrao kada je netko počeo skandirati da nema 'onu stvar'