Djevojci koja je oduševila Hrvatsku život je promijenila Janica: Ušla mi je u sobu, a ja sam plakala

Već dugi niz godina veliki finale svake sportske godine predstavlja izbor najboljih sportaša u anketi Sportskih novosti. Ondje su pak skupljali glasove sportskih novinara, a njih je ove godine glasalo 269 iz 47 redakcija.

Laureati u ovom izboru su tekvondašica Matea Jelić, gimnastičar Tin Srbić, stolnoteniski paraolimpijski par Helena Dretar Karić i Anđela Mužinić Vincetić te teniski par Nikola Mektić i Mate Pavić.

Inače, najuvjerljiviju pobjedu u ovom izboru ostvarila je Matea Jelić. U nadmetanju dviju velikih sportašica iz dva borilačka sporta zlatna olimpijska tekvondašica pobijedila je ispred Barbare Matić s 226 glasova prednosti (237:11). A Barbara Matić bila je svjetska prvakinja i petoplasirana na Olimpijskim igrama, no očito je i u ovom izboru važnu ulogu odigrala popularnost, ali ovom prilikom izabrane su same sportašice s jakom osobnosti. Jer, nakon što je osvojila olimpijsko zlato i otvorila svoje domoljubno srce, Matea Jelić postala je nova hrvatska sportska heroina koja je u ovom izboru slavila uvjerljivo poput svojih proslavljenih prethodnica Janice Kostelić (8 pobjeda), Sandre Perković (8) i Blanke Vlašić (6).

Iako iza svake osvojene velike medalje stoji neka priča, ona koja stoji iza Mateina zlata posebno je zanimljiva. Gotovo pa mistična. Naime, ma kako god to zvučalo čudno, za Matein uspjeh zaslužna je i najveća hrvatska sportašica svih vremena Janica Kostelić. Barem jedan postotak. 

– Godine 2013., na juniorskom Prvenstvu Hrvatske u Rijeci, doživjela sam tešku ozljedu. Nakon niza primljenih niskih udaraca natekao mi je trbuh pa je moja mama, vidjevši da ne mogu ustati, intervenirala i zatražila da se borba zaustavi. Odmah sam prebačena u riječku bolnicu gdje su mi ustanovili unutarnje krvarenje pa sam završila na dvije operacije nakon čega su mi rekli da sam se jedva izvukla – rekla je svojedobno Matea Jelić. A tijekom njenog oporavka u tu priču uskočila je Janica Kostelić. Poput nekog anđela ohrabrenja.

– Prilično zabrinuta za moje stanje, mama je u jednom trenutku izašla iz bolnice i ugledala Janicu Kostelić. Prišla joj je i kazala da ima kćer koja je sportašica i koja leži u bolničkom krevetu i prolazi kroz teške trenutke. Zamolila ju je da uđe u bolnicu i u moju sobu i da me zagrli, da ojačam, da ne odustanem od sporta. I Janica je to doista i učinila. Pričala je, a ja sam plakala od sreće. Bio je to trenutak koji je u mom životu sve preokrenuo i ja sam sigurna da to s Janicom nije bila slučajnost jer pojavila se kada je meni bilo najgore. Te godine nisam otišla na juniorsko Prvenstvo Europe, ali sam već sljedeće godine postala svjetska juniorska prvakinja. Janica se toga možda i ne sjeća, no ja bih joj voljela zahvaliti na toj gesti, i to ću učiniti ako je sretnem, a želja mi je da i ja jednog dana mogu nekome biti takva inspiracija.

I dok je Janica pomogla ojačati njen borbeni duh, šest godina poslije kod Matee je došlo i do duhovnih promjena.

– Meni je uvijek moja obitelj bila moja najveća snaga, no kako ne živim s njima jer oni su i nadalje u Kninu, a ja puno putujem, novu snagu sam pronašla u vjeri u Boga, na što je najviše utjecao i moj trener. Na mise sam češće počela odlaziti od 2019. i ja sam u vjeri pronašla dodatnu snagu.